I dream tooo much this days...
Happy 1. may svima! Evo još jedan maj je prošao, dobro tek je krenio,ali ipak i on će uskoro završiti kao što će još malo i ostalo završiti. Nemogu vam opisati kako se osjećam ovih dana, nešto između ljutnje i povrijeđenosti ili ipak to dvoje zajedno. Izgubljena sam...Pokušavam učiti ovih dana jer znam da moram i trebam,ali jednostavno mi ne ide koliko god se trudila i ono što mi uđe u glavu brzo izađe. Dok će se neki zabavljat danas sa svojim društvom, prijateljicama, dečkima, curama ja neću. Voljela bih kad bi mogla, samo se opustiti i na ništa ne misliti,ali previše misli okružuje moju glavicu, previše straha ponovo. Ne znam ni sama zašto? Nisam sama, a opet kao da jesam. Znam da imam svoju sekicu i prijateljice koje su za mene uvijek tu,ali ni one mi ne mogu pomoći zato i radije šutim. Sljedeći tjedan je već maturalna večera, ne znam ni sama dali sam za nju spremna...Uskoro neće biti mog društva kraj mene, uskoro on neće biti kraj mene koji je bio kad mi je bilo loše svaki put zbog njega, uskoro moje luđakinje neće biti tu, jedna će u Osijek na fakultet, jedna u Split, a treća u Orašje, a četvrta se ne može odlučiti,ali i ona će u Osijek, a ja u Zagreb...Curke kako ću bez vas...Kako ću bez njega....Nedostajat će mi njegovo štipanje i njegove oči kako su me uvijek gledale kad sam bila tužna, koje su me nasmijavale. I njegova vjera u mene. Da, to će mi nedostajat jako...Ali opet se njegovi i moji putevi razilaze svaki na svoju stranu. Možda se jednog dana opet sretnemo...Imat ću vjeru u to...Vi blogeri ste uvijek vjerovali u mene, a ja sam vas na neki način razočarala, razočarala sam seku jer nisam uspijela biti hrabra i ići prema naprijed već samo unazad. Uvijek ostajem u toj prošlosti kao da nešto nisam napravila što sam trebala. Uvijek taj osjećaj...Ludim polako zar ne? Ne brinite i za mene ima prostorija :) :)...Htjela sam vam javiti da ne znam kad ću sljedeći put opet pisati jer imam punooooo obaveza no čim stignem javim vam se ne brinite. Volim vas sve...
Pusa sekiceeee...pusa vama dragi blogeri....jedan mah krilom...
