~°?YeP/nOp?°~

• veljača 2012
• prosinac 2011
• studeni 2011
• rujan 2011
• kolovoz 2011
• svibanj 2011
• siječanj 2011
• prosinac 2010
• studeni 2010
• listopad 2010
• rujan 2010
• kolovoz 2010
• srpanj 2010
• lipanj 2010
• svibanj 2010
• travanj 2010
• ožujak 2010
• veljača 2010
• siječanj 2010
• prosinac 2009
• studeni 2009
• listopad 2009
• rujan 2009
• kolovoz 2009
• srpanj 2009
• lipanj 2009
• svibanj 2009
• travanj 2009
• listopad 2006

uto, 02.03.2010

* Korak hrabrosti*

*Najveća hrabrost je prkositi boli, zivjeti s njom, nikada je ne pokazivati drugima i usprkos njoj veseliti se zivotu i buditi se svako jutro oduševljen danom koji dolazi*

Prošlo je podne, odavno je novi dan zamijenio  staru noć, ptice pjevaju svoje rutinske pjesme, priroda se budi lagano iz sna, visibaba je podigla glavu visoko prema nebu spremna da mu prkosi, a ja idem u korak s ludosti pardon hrabrosti. Život se budi svakog novog jutra, cvijetić koji je uvenio zamijenjuje ga neki novi mladi cvijetić, ptići napuštaju svoje gnijezdo kako bi stvorili neko svoje, novo,udobnije, njihovo...

Nema veće ludosti nego činiti ono cega se najviše bojite, ono od čega vam se dignu dlake na ruci...ono što vam je najveći strah, preuzmite ga i budite mu prijatelj jer kako ćeš pobijediti neprijatelja nego da mu postaneš prijatelj...

A život je ta bujica hrabrosti, prkos prirodi, novi dan, pobjeda nad samima...

Sve mi se ovo svodi na čekanje, čekanje koje u meni budi tonu osjećaja, malo trena prijateljstva,malo trena ljubavi,malo trena privrzenosti,malo trena nemoći, malo trena zatvorenih kapaka nad mojim zelenim očima, a najveća moja hrabrost je ljubljah ovaj život, svakim pramenom moje kose, svakim treptajem mojih trepavica, svakim poljupcem novog dana, svakim dodirom nemoći...

Uronuh svoje noge u bujicu rijeke, dok mi mjesec presijavao obris mladih mi prstiju...