 | |
 | |
| |
| |
 |
Tipkam i nemam snage tipkat. Kao da se svako slovo urotilo protiv mene. Umorna sam. Lose se osjecam. Nisam se dugo osjecala tako lose. Znate onaj osjecaj kad ni zagrljaj ne bi pomogao, kad tjerate sve zivo oko sebe. Znam da je ovo sve samo provjera. No jaka sam. Nedam da me nista slomi. Trebalo mi je dugo da postignem ovo sto sam postigla. Da postanem osoba kakva sam htjela biti, imati osjecaje kakve ja zelim i imati svoj stav koji me sad prati dio zivota, ali onog pravog, odraslog. A, ovako umotana u deku i s losim mislima necu nista postic. Definitivno necu nista, moram vjezbat matematiku i pripremat se za faks, a toliko misli me muci. I nemam namjeru govorit nekome. I to je moje pravo! I znam tvrdoglava sam. Draze mi je reci vama, nego nekome tko me poznaje. Oni ne bi shvatili jer bi gledali iz perspektive ja! Kao i uvijek ljudi samo gledaju kako se oni osjecaju! Osjecam takav pritisak od strane drugih ljudi da mi jednostavno dodje da unistim taj most koji nas povezuje i gotovo, valjda cete onda imat vise razumijevanja. Kako mozete napadat druge ljude, a niste ni prozivjeli taj zivot? Kako mozete trazit da vam nesto pruze, a niste ni svjesni koliko je vec dao? Okrutni ste. Smrdite na ljigavost. Pokvarenost. Uvijek trazite nesto za sebe. Vidite ja nista ne trazim, samo hocu svoj mir i da me pustite da radim na miru sa svojim zivotom, a ne da se uvijek moram pitat hocu li vas povrijedit ili ne. Umorna sam od toga sto uvijek moram pazit na vas porculanske lutke. Covjece i ja imam osjecaje, nemoram uvijek pazit na vase. Prozivite jedan dan mog zivota i onda mozda shvatite kako mi je. Nemate vi pojma sto znaci borba svaki dan. Ali smijem se i dalje, nisam kao i vi, cim vam se i jedna zelja ne ispuni odmah rusite odnos medju ljudima i sve zivo samo da dobijete to sto hocete. Gadite mi se! I volim sto sam ovo sve rekla. Slobodno se naljutite i idite iz mog zivota, jedino to ste svi i navikli cinit. I onda se ja ne borim. I ja ne cinim ono sto hocete. E pa necu! Dodje mi da vristim i izderem se na vas, mozda onda dodje do vaseg mozga i jedna moja rijec. Nisam nikad pomislila da ce i ljutnja doci u moj zivot! Ali dosla je...Vratile se stare navike. Krv je potekla.
znam također i ja kako se osjecas...kada sam procitala tvoj komentar na mom blogu jednostavno sam morala doci i procitati tvoj post i reci ti da se ne zamaras!
ja sam naucila ne zamarati se sa svim...tko me voli, voli me jer sam takva...nemoj samu sebe dovoditi do ovakvih pomisli koje su jako bolne...ljudi koji ce ti komentirati ovo pisat ce ti drzis se itd...nije lako znam! pisi dok se jednostavno ne pocnes osjecati bolje! izbaci to iz sebe i nikad razgovor s nekim ne ostavljaj za poslje! rijesi ga odmah i reci sve sto ti smeta, na lijep nacin...i ne mozes pogrijesiti! ja u sebi kupim sve osjecaje dozivljaje i znam da to nije dobro...jbg takva sam...ne mogu se promijeniti znam i ja da ne valja! izdvoji trenutke samo za sebe i u tim trenutcima srusi te mostove i pokazi da si ti jedna cvrsta stijena koja moze stajati zasebno :) lijep pozdrav i ps i ja bih trebala vjezbati matku za faks :) hehe ...sretno ti dalje :) [ special_thing | 30.11.2011 u 21:08:01 ]
Bilo bi dobro pročitati knjigu Transurfing 3, Vadim Zeland. Sve se svodi na to da ljudima pridajemo preveliku važnost. Da, ljudi su važni. Ali ako se zbog bilo koga osjećaš loše, umanji njihovu važnost. U sebi. Jesu li zbilja strašno važno što oni misle i što od tebe očekuju? Budeš li dugo razmišljala o njima i njihovim željama, nećeš naći vremena da zadovoljiš sebe. Kada odlučiš da nitko nije važan da bi se ti zbog njega trebala loše osjećati... tada sve postaje puno lakše.
Nemoj se trovati zamjeranjem, jer sebi škodiš. Voli sebe takvu kakva jesi, a što drugi misle o tebi i kakva očekivanja imaju... nije važno. Pozzzz [ Andjelak | 30.11.2011 u 23:33:03 ]