°?^yeP Or nOp^^?

• ožujak 2010
• veljača 2010
• siječanj 2010
• prosinac 2009
• studeni 2009
• listopad 2009
• rujan 2009
• kolovoz 2009
• srpanj 2009
• lipanj 2009
• svibanj 2009
• travanj 2009
• listopad 2006

Music Playlist at MixPod.com

pet, 22.05.2009

NiKaD mI nIjE TeŽe bilo...

 

Koga lažem? sebe vjerojatno...Grozno mi je iako je taj osmijeh na mome licu, neiskren osmijeh, lažan kao i ja. Više ni ne vjerujem u bolje sutra, ne vjerujem u stvari u ništa. Mislila sam da sam sretno dijete, ali onda kada sam odrasla shvatila sam da nešto nedostaje. Mislila sam da me voli, a on me samo pregazio, mislila sam da su pravi prijatelji, a samo su me izdali. Toliko nade, toliko vjere sve je propalo. Mislila sam da mu nešto značim, da mu je stalo no on je samo ispunio svoje želje i ostavio me samu. Htjeo je da ga pustim...a ja kao očajna glupača sam mu rekla ne idi jer sam mislila da će ga boljeti moje zaljubljene oči...Što sam samo mislila?...mislila sam da nije kukavica, mislila sam da me stvarno voljeo,ali nije...ovime to nije dokazao...Nisam znala da život tako boli, mene boli trenutno...Boli me moj maleni organ, opet...nije prošlo...što mi se događa sa srcem...Toliko pitanja...Želim živjeti...

sri, 13.05.2009

Posljednje riječi upućene onome koga volim!

Onaj zadnji put kada si okrenio leđa od mene i ja od tebe mislila sam zaboravit ću te,ali iz godine u godinu zavoljela sam te sve više. Znam da sam te povrijedila,ali otišla sam od tebe jer sam se bojala, užasno sam se bojala da me ne bi ostavio kao što je moj otac moju mamu,a u toj godini bilo mi je teško. Nikad nisam imala hrabrosti priznati to i reći, sada više nemam to pravo. I dan danas se jako bojim. Koliko puta sam samo htjela ti reći,a uvijek smo se počeli prepirati jer si se sjećao koliko si patio. Ne mogu više ništa u vezi ovoga, to znam i sama. Ali jedno mogu poželjeti ti svu sreću svijeta jer si ju zaslužio. Pitam se samo zašto mi te Bog vratio na kratko vrijeme i onda si opet otišao...Zašto mi je dopustio da osjetim toplinu i ljubav, da sam znala da te zadnji put ljubim ljubila bi te više, da sam znala da te posljednji put grlim ne bih izlazila iz zagrljaja. Možda bi onda shvatio da nisam više ona osoba i da se ne moraš bojati. Ne brini nikad nećeš biti sam jer bit ćeš zauvijek u mojim mislima i na mojoj koži, na mojim usnama i u mome zagrljaju. Želim da budeš sretan, želim da više nikad ne osjetiš bol i da više nikad tvoje lijepo lice ne izgubi svojoj sjaj. Bit ćeš mi zauvijek u srcu. Pamtit ću sve i zahvalna sam Bogu što sam mogla nešto lijepo doživjeti s tobom pa makar na kratko. Hvala ti Bože! Tako je teško odvojiti se od tebe. Ali puštam te. Želim ti sreću. Zbogom anđele!

čet, 07.05.2009

Ti koji imaš najnježnije ruke

*Ti koji postojiš i kad izgubimo vjeru u tebe, ti koji si tu da nam svaki put pomogneš kada padamo, ti koji i najsvijetliju zvijezdu šalješ kroz ovaj tamni tunel, ti koji uistinu imaš najnježnije ruke.*

Razmišljam sinoć, tiho oko mene, čuju se tek mačija zavijanja, ali ni to ne može moje misli otjerati. Nakon tuširanje počešljala sam svoju kosu jedno 100 puta kako bi ju ukrotila i zavezala u rep. Onda sam se skupila u svom krevetu s najdražim medekom i gledala kroz prozor. Noć se činila tako sigurnom da sam poželjela uplivati u nju,ali onda pogled u daljinu me vratio u zbilju. Shvatila sam da tama ništa dobro ne donosi, da se ništa neće riješiti ako pružim ruke tami, tako da sam tu noć pružila ruku njemu, njemu koji ima najnježnije ruke, čija svijetlost korača ovim gradom, ovim svijetom i našim srcima. Sinoć sam cimala tebe, cimala kako bi mislila na tebe i ne bi ono učinila. Sa zadnjim cimanjem nešto je počelo teći niz moje lice. Shvatila sam koliko mi nedostaješ iako to ne želim priznati. Shvatila sam da si jedino ti imao one najnježnije ruke i najtopliji zagrljaj. I da su moja krila kraj tebe bila sigurna,a sada više nisu. Više nisam anđeo i ne želim kvariti tvoju svijetlost i tvoju ljubav. Upravo zato što te volim želim da tvoja krila nikada ne budu ranjena, nikada više. Sada znam da si mi važniji i od mene!

Iskoristi svaki trenutak jer nikada ne znaš kad ti je posljednji....

uto, 05.05.2009

GoodMorning EveryBody

Jutro svima, želim vam svima jedno prelijepo jutro, podne i veće, ustvari zašto ne bi skraćeno rekla lijep dan svima, a onda ne bi bila noć...Joj...Uglavnom lijep dan i lijepu noć želim svima. Evo da se i ja javim nakon dugo vremena :) . Kod mene nema ništa novo, jutros sam se ustala i otuširala po običaju,a onda si napravila crnu kavu...:) ne englesku kavu već tursku hehe...I po običaju zavalila se u ovu moju stolicu i reko idem se javiti mojima. Na msn-u nema nikoga, nigdje žive duše ili su se ipak sakrili od mene, :)...Lijepo je kad si ujutro sretan iako ne bi trebao biti jer te očekuje puno toga. Ali polako, ja to sve idem polako od sad, korak po korak, ne želim više srljati u život kao nekada i onda uvijek se poskliznem i naravno padnem, ali ovaj put ne. Ovaj put slušam svoju glavu,a ne srce. Ovaj put želim odrasti...Vrijeme je...:))))) Ma zezam se, ne želim se mijenjati,ja sebe volim ovakvu kakva sam, s manama i prednostima...Ništa ode ja, moram se spremiti i onda ode na kavicu još jednu prije školice :) Seka ljubim te...Čuvaj mi se...Pozdrav ostalima...

pet, 01.05.2009

Someday, somewhere, somehow...

I dream tooo much this days...

Happy 1. may svima! Evo još jedan maj je prošao, dobro tek je krenio,ali ipak i on će uskoro završiti kao što će još malo i ostalo završiti. Nemogu vam opisati kako se osjećam ovih dana, nešto između ljutnje i povrijeđenosti ili ipak to dvoje zajedno. Izgubljena sam...Pokušavam učiti ovih dana jer znam da moram i trebam,ali jednostavno mi ne ide koliko god se trudila i ono što mi uđe u glavu brzo izađe. Dok će se neki zabavljat danas sa svojim društvom, prijateljicama, dečkima, curama ja neću. Voljela bih kad bi mogla, samo se opustiti i na ništa ne misliti,ali previše misli okružuje moju glavicu, previše straha ponovo. Ne znam ni sama zašto? Nisam sama, a opet kao da jesam. Znam da imam svoju sekicu i prijateljice koje su za mene uvijek tu,ali ni one mi ne mogu pomoći zato i radije šutim. Sljedeći tjedan je već maturalna večera, ne znam ni sama dali sam za nju spremna...Uskoro neće biti mog društva kraj mene, uskoro on neće biti kraj mene koji je bio kad mi je bilo loše svaki put zbog njega, uskoro moje luđakinje neće biti tu, jedna će u Osijek na fakultet, jedna u Split, a treća u Orašje, a četvrta se ne može odlučiti,ali i ona će u Osijek, a ja u Zagreb...Curke kako ću bez vas...Kako ću bez njega....Nedostajat će mi njegovo štipanje i njegove oči kako su me uvijek gledale kad sam bila tužna, koje su me nasmijavale. I njegova vjera u mene. Da, to će mi nedostajat jako...Ali opet se njegovi i moji putevi razilaze svaki na svoju stranu. Možda se jednog dana opet sretnemo...Imat ću vjeru u to...Vi blogeri ste uvijek vjerovali u mene, a ja sam vas na neki način razočarala, razočarala sam seku jer nisam uspijela biti hrabra i ići prema naprijed već samo unazad. Uvijek ostajem u toj prošlosti kao da nešto nisam napravila što sam trebala. Uvijek taj osjećaj...Ludim polako zar ne? Ne brinite i za mene ima prostorija :) :)...Htjela sam vam javiti da ne znam kad ću sljedeći put opet pisati jer imam punooooo obaveza no čim stignem javim vam se ne brinite. Volim vas sve...

Pusa sekiceeee...pusa vama dragi blogeri....jedan mah krilom...