°?^yeP Or nOp^^?

DeSigneD by:BuBsi deSign ^^

• lipanj 2009
• svibanj 2009
• travanj 2009
• veljača 2009
• studeni 2008
• srpanj 2008
• lipanj 2008
• ožujak 2008
• siječanj 2008
• studeni 2007
• listopad 2007
• rujan 2007
• kolovoz 2007
• srpanj 2007
• lipanj 2007
• svibanj 2007
• travanj 2007
• ožujak 2007
• veljača 2007
• siječanj 2007
• prosinac 2006
• studeni 2006
• listopad 2006

ned, 28.06.2009

Happy Birthday to me!!!!

 

Prvo bi si čestitala rođendan hehe...Happy Birthday to meee...meee...hehe...ko ovca...hehe....Ne mogu vjerovat da sam došla do broja 19! Bližim se 20 godini, kako godine lete,a kao jučer da sam bila dijete i igrala se s lutkicama i upoznala prijatelje i krenila u život s vlastitim razmišljanjem, a evo me danas sa uspomenama, sa usponima i padovima u svojoj 19 godini. Ni ne bunim se bilo mi je prelijepo iako ponekad tako teško....Ali nisam bila sama nikada jer bio je netko kraj mene tko me je podizao kad sam padala i tko je čuo moje ranjeno srce, moju slomljenu dušu, bio je netko uz mene tko me stvorio, podario mi život, naravno to je bio On, naš stvoritelj, ali naravno bila je tu i moja majka, moji prijatelji ( hvala vam na svemu, nikad vas neću zaboraviti, makar nekad sam se  znala ljutiti na vas,ali ipak voljeli ste me i još to činite, znate koji ste, srce vam to govori), obitelj( iako sam tu otkrila mnoge stvari prilikom odrastanja) i naravno još jednom moja mama je bila vječito uz mene iako sam ju ponekad odbijala,ali hvala ti majko moja. Oprosti na svakoj suzi, hvala na svakom osmijehu koji si mi podarila i hvala što si se borila da me zadržiš uz sebe inače ne bi postala ovakvom osobom kakva danas jesam. Zauvijek ću ostati vaša kčer,vaša prijateljica i vaša prva ljubav, ha možda i poslijednja...mislim to se odnosi na svakog pojedinca. Hvala svima unaprijed na čestitkama, hvala svim nježnim rukicama koje će tipkati poruku za mene :)...A tebi ljube moja hvala što obilaziš blog, žao mi je, sve ti najbolje želim u životu to i sama znaš i moraš me voljeti takvu kakva sam ;))) zezam se. Oprosti!!!! VOLJAM VAS SVE...vaša stara leptirica....

pon, 22.06.2009

Vrijeme ide DaLjE...

Evo da se i ja javim nakon malo dužeg vremena...nO sAD najbitnije Lanice nisam zaboravila na tebe ne brini samo nisam imala vremena radim i učila i sve...No uglavnom i sad radim samo što više ne učim jer sam prošla hehe......ja sretna svi sretni...Moram vam reći novost da sam dosta toga promijenila na sebi vjerovali ili ne neke stvari koje su me još činile djetetom nakon rada su prošle, naravno neke negativne sitnice na meni kao što su previše osjećajnosti, tvrdoglavosti, nerazumijevanja prema radnim ljudima i tako. Lijepo je osjećati se odraslo, uistinu je lijepo. Eto sad sređujem papire da pošaljem za Zagreb i onda u 10 mjesecu idem. I ne vraćam se više! Dođem jedino posjetit društvo ako me požele što baš i ne vjerujem,ali eto znam da će me moja frendica uvijek poželjeti ako nitko drugi. Svi će sada krenuti svojim putem i moja generacija se rastaje. Kad se sjetim kako sam stojala pred školom kad sam bila prvi razred srednje,a zadnji put kad sam stojala došlo mi da zaplačem koliko je uspomena bilo unutri. Tu sam krenila s njim i završila s njim...Tu je bio osmijeh, tuga, veselje, strah, ludovanja, bježanja s nastave, mrzovoljni nastavnici, poniženja hehe, suza, smijeha, prijateljstva svega i svačega što svaki čovjek može poželjeti. Sad na sjednici se vidimo zadnji put s nekima to vjerujem,ako ne i sa cijelim razredom, jer svi samo čekaju da se ja javim nitko ne bi prvi. Toliko o tome bitna si nam i stalo nam je do tebe. No nema veze ja njih neću nikada  zaboravit, oni su ostali dio mene i dio mojih sjećanja, a život teće dalje oni idu dalje, ja ih pamtim i idem dalje. Vjerujem da će jednoga dana netko pomisliti na mene i poželjeti me vidjeti na trenutak, vjerujem u to i nadam se tome. A nadam se da ćeš to biti baš ti! Želim vam puno sreće u daljnjem životu i da vam se sve želje i željice ispune i da vam život obasja sunce sreće,ljubavi i zdravlja. Želim vam sve najbolje generacijo moja! Poletite naprijed i ne gledajte nazad!

NiKaD mI nIjE TeŽe bilo...

 

Koga lažem? sebe vjerojatno...Grozno mi je iako je taj osmijeh na mome licu, neiskren osmijeh, lažan kao i ja. Više ni ne vjerujem u bolje sutra, ne vjerujem u stvari u ništa. Mislila sam da sam sretno dijete, ali onda kada sam odrasla shvatila sam da nešto nedostaje. Mislila sam da me voli, a on me samo pregazio, mislila sam da su pravi prijatelji, a samo su me izdali. Toliko nade, toliko vjere sve je propalo. Mislila sam da mu nešto značim, da mu je stalo no on je samo ispunio svoje želje i ostavio me samu. Htjeo je da ga pustim...a ja kao očajna glupača sam mu rekla ne idi jer sam mislila da će ga boljeti moje zaljubljene oči...Što sam samo mislila?...mislila sam da nije kukavica, mislila sam da me stvarno voljeo,ali nije...ovime to nije dokazao...Nisam znala da život tako boli, mene boli trenutno...Boli me moj maleni organ, opet...nije prošlo...što mi se događa sa srcem...Toliko pitanja...Želim živjeti...

sri, 13.05.2009

Posljednje riječi upućene onome koga volim!

Onaj zadnji put kada si okrenio leđa od mene i ja od tebe mislila sam zaboravit ću te,ali iz godine u godinu zavoljela sam te sve više. Znam da sam te povrijedila,ali otišla sam od tebe jer sam se bojala, užasno sam se bojala da me ne bi ostavio kao što je moj otac moju mamu,a u toj godini bilo mi je teško. Nikad nisam imala hrabrosti priznati to i reći, sada više nemam to pravo. I dan danas se jako bojim. Koliko puta sam samo htjela ti reći,a uvijek smo se počeli prepirati jer si se sjećao koliko si patio. Ne mogu više ništa u vezi ovoga, to znam i sama. Ali jedno mogu poželjeti ti svu sreću svijeta jer si ju zaslužio. Pitam se samo zašto mi te Bog vratio na kratko vrijeme i onda si opet otišao...Zašto mi je dopustio da osjetim toplinu i ljubav, da sam znala da te zadnji put ljubim ljubila bi te više, da sam znala da te posljednji put grlim ne bih izlazila iz zagrljaja. Možda bi onda shvatio da nisam više ona osoba i da se ne moraš bojati. Ne brini nikad nećeš biti sam jer bit ćeš zauvijek u mojim mislima i na mojoj koži, na mojim usnama i u mome zagrljaju. Želim da budeš sretan, želim da više nikad ne osjetiš bol i da više nikad tvoje lijepo lice ne izgubi svojoj sjaj. Bit ćeš mi zauvijek u srcu. Pamtit ću sve i zahvalna sam Bogu što sam mogla nešto lijepo doživjeti s tobom pa makar na kratko. Hvala ti Bože! Tako je teško odvojiti se od tebe. Ali puštam te. Želim ti sreću. Zbogom anđele!

čet, 07.05.2009

Ti koji imaš najnježnije ruke

*Ti koji postojiš i kad izgubimo vjeru u tebe, ti koji si tu da nam svaki put pomogneš kada padamo, ti koji i najsvijetliju zvijezdu šalješ kroz ovaj tamni tunel, ti koji uistinu imaš najnježnije ruke.*

Razmišljam sinoć, tiho oko mene, čuju se tek mačija zavijanja, ali ni to ne može moje misli otjerati. Nakon tuširanje počešljala sam svoju kosu jedno 100 puta kako bi ju ukrotila i zavezala u rep. Onda sam se skupila u svom krevetu s najdražim medekom i gledala kroz prozor. Noć se činila tako sigurnom da sam poželjela uplivati u nju,ali onda pogled u daljinu me vratio u zbilju. Shvatila sam da tama ništa dobro ne donosi, da se ništa neće riješiti ako pružim ruke tami, tako da sam tu noć pružila ruku njemu, njemu koji ima najnježnije ruke, čija svijetlost korača ovim gradom, ovim svijetom i našim srcima. Sinoć sam cimala tebe, cimala kako bi mislila na tebe i ne bi ono učinila. Sa zadnjim cimanjem nešto je počelo teći niz moje lice. Shvatila sam koliko mi nedostaješ iako to ne želim priznati. Shvatila sam da si jedino ti imao one najnježnije ruke i najtopliji zagrljaj. I da su moja krila kraj tebe bila sigurna,a sada više nisu. Više nisam anđeo i ne želim kvariti tvoju svijetlost i tvoju ljubav. Upravo zato što te volim želim da tvoja krila nikada ne budu ranjena, nikada više. Sada znam da si mi važniji i od mene!

Iskoristi svaki trenutak jer nikada ne znaš kad ti je posljednji....

uto, 05.05.2009

GoodMorning EveryBody

Jutro svima, želim vam svima jedno prelijepo jutro, podne i veće, ustvari zašto ne bi skraćeno rekla lijep dan svima, a onda ne bi bila noć...Joj...Uglavnom lijep dan i lijepu noć želim svima. Evo da se i ja javim nakon dugo vremena :) . Kod mene nema ništa novo, jutros sam se ustala i otuširala po običaju,a onda si napravila crnu kavu...:) ne englesku kavu već tursku hehe...I po običaju zavalila se u ovu moju stolicu i reko idem se javiti mojima. Na msn-u nema nikoga, nigdje žive duše ili su se ipak sakrili od mene, :)...Lijepo je kad si ujutro sretan iako ne bi trebao biti jer te očekuje puno toga. Ali polako, ja to sve idem polako od sad, korak po korak, ne želim više srljati u život kao nekada i onda uvijek se poskliznem i naravno padnem, ali ovaj put ne. Ovaj put slušam svoju glavu,a ne srce. Ovaj put želim odrasti...Vrijeme je...:))))) Ma zezam se, ne želim se mijenjati,ja sebe volim ovakvu kakva sam, s manama i prednostima...Ništa ode ja, moram se spremiti i onda ode na kavicu još jednu prije školice :) Seka ljubim te...Čuvaj mi se...Pozdrav ostalima...

pet, 01.05.2009

Someday, somewhere, somehow...

I dream tooo much this days...

Happy 1. may svima! Evo još jedan maj je prošao, dobro tek je krenio,ali ipak i on će uskoro završiti kao što će još malo i ostalo završiti. Nemogu vam opisati kako se osjećam ovih dana, nešto između ljutnje i povrijeđenosti ili ipak to dvoje zajedno. Izgubljena sam...Pokušavam učiti ovih dana jer znam da moram i trebam,ali jednostavno mi ne ide koliko god se trudila i ono što mi uđe u glavu brzo izađe. Dok će se neki zabavljat danas sa svojim društvom, prijateljicama, dečkima, curama ja neću. Voljela bih kad bi mogla, samo se opustiti i na ništa ne misliti,ali previše misli okružuje moju glavicu, previše straha ponovo. Ne znam ni sama zašto? Nisam sama, a opet kao da jesam. Znam da imam svoju sekicu i prijateljice koje su za mene uvijek tu,ali ni one mi ne mogu pomoći zato i radije šutim. Sljedeći tjedan je već maturalna večera, ne znam ni sama dali sam za nju spremna...Uskoro neće biti mog društva kraj mene, uskoro on neće biti kraj mene koji je bio kad mi je bilo loše svaki put zbog njega, uskoro moje luđakinje neće biti tu, jedna će u Osijek na fakultet, jedna u Split, a treća u Orašje, a četvrta se ne može odlučiti,ali i ona će u Osijek, a ja u Zagreb...Curke kako ću bez vas...Kako ću bez njega....Nedostajat će mi njegovo štipanje i njegove oči kako su me uvijek gledale kad sam bila tužna, koje su me nasmijavale. I njegova vjera u mene. Da, to će mi nedostajat jako...Ali opet se njegovi i moji putevi razilaze svaki na svoju stranu. Možda se jednog dana opet sretnemo...Imat ću vjeru u to...Vi blogeri ste uvijek vjerovali u mene, a ja sam vas na neki način razočarala, razočarala sam seku jer nisam uspijela biti hrabra i ići prema naprijed već samo unazad. Uvijek ostajem u toj prošlosti kao da nešto nisam napravila što sam trebala. Uvijek taj osjećaj...Ludim polako zar ne? Ne brinite i za mene ima prostorija :) :)...Htjela sam vam javiti da ne znam kad ću sljedeći put opet pisati jer imam punooooo obaveza no čim stignem javim vam se ne brinite. Volim vas sve...

Pusa sekiceeee...pusa vama dragi blogeri....jedan mah krilom...

sri, 15.04.2009

Vjeruj u sebe jer i on vjeruje u tebe

Puno puta sam razmišljala kada sam se osjećala bolje. Možda će nekim zvučati čudno, drugi će opet biti zadovoljni no ja sam uvijek bila iskrena i uvijek sve iskreno govorila jer svijet se temelji na iskrenosti i vjernosti, razumijevanju i pronalaženju sebe u vrtlogu svijeta. Uvijek sam se bolje osjećala nakon ulaska u Crkvu, ne znam, jednostavno sam tamo pronalazila mir koji mi je bio potreban, tamo nije bilo nikoga tko bi me rastužio, ljudi su bili veseli nekako i pozdravljali me iako me ne znaju. Kao da se svi promijene pri ulasku tamo, možda zato što pronalaze tamo ono što i ja, a možda jer su veoma usamljeni i ustvari traže pažnju kao i mnoge babe i djedovi koji dođu tamo. Jedva čekaju kako bi nekome uputili neku riječ pa i ruku mira. Toliko puta sam gubila vjeru u Njega, toliko puta sam govorila zašto baš ja, toliko puta mu nisam rekla hvala, a samo sam tražila no sada se nešto u meni promijenilo i više ne gubim nadu u njega, ne govorim zašto baš ja jer mnogima je i teže, i kažem mu hvala. Sjetila sam se jednog mog posta u kojem sam govorila o osmijehu, kako je vrlo bitan jer uljepša drugome dan, a automatski i tebi jer ti se vrati osmijeh. Hvala vam svima što ste uz mene. Možda još uvijek nemam onaj optimizam u sebi, ali polako sazrijevam i shvaćam da je u meni i da i on polako sazrijeva. Sve to dolazi s godinama, a ja to napokon shvaćam. Jer znam i kada padnem On će me dići! Hvala ti za sve!

pet, 10.04.2009

Jedan svijet

 

Sanjala sam san jednom davno, voljela sam jednom davno. Sada više ne, najtužnije od toga svega je to što to nisam mogla ni nazvati ljubavlju jer uskoro nas neće biti. Znali ste svi da sam sretna, ali nisam bila. Tek sada shvaćam da nas nikada nije bilo, da si uvijek bio ti ili ja, ali nikada nas dvoje. Nakon svega mislim da će ožiljaka ostati, ali ovaj put sam i na to spremna. Još jednom poletjeti u novi svijet. Putevi nam se dijele uskoro, mnoga pitanja mi se okreću po glavi, hoćeš li me vrlo brzo zaboraviti? Hoćeš li me zamrziti? Hoću li uspijeti sama? Hoću! Znam da hoću jer ja to mogu. Bili smo samo maske u nekoj predstavi dok se nije pojavio on i pomogao da shvatim neke stvari o sebi, o nama i da sve to loše što se dogodilo nemogu oprostiti koliko god sam se trudila. Valjda ćeš shvatiti jednom što si učinio. Vjerujte iako ne želim priznati užasno patim, kao da se neki nož zabio u moje srce i kruži ga polako, kao da mi srce nestaje. Nemogu vjerovati što se sve dogodilo, nemogu vjerovati u sve to.  Treba mi snage za sve ovo, ali gdje ju pronaći? Tužno je kad si sam...

Htjela bih reći da sam odlučila ići na policijsku akademiju nakon što završim školu, a to je za jedno 2 mjeseca. I da neću odustajati dok ne ostvarim snove, koje ponovo proživljavam sama. Nemogu reći...Dosta sam se promijenila. Moram ići, ne želim vas mučiti. Ljudi volim vas!

pon, 23.02.2009

Svijet velikim očima

 

 

Znam nisam dugo pisala, možda čak i predugo. Proletjelo je ovo vrijeme brzinom munje, vjerojatno sam dobro. Bit ću kuma ubrzo, naravno bit će vjenčanja,ali ne i moga. Bar ne još dugoooo vrijeme. Planova je postalo sve više,ali zasad je samo jedan plan u mome svijetu završiti maturu i napokon se osamostaliti i zaploviti u moj svijet. Vjerujem da će tada biti puno bolje i da ću dobiti onaj mir koji toliko trebam. Teško je živjeti ubrzanim životom. Htjela sam vam se samo na kratko javiti da ne mislite da vas je leptirica zaboravila. Ne brinite nisam, sve vas puno voljam.  Nekako mi se čak i čini da ću ostariti na ovome blogu, ali ni to mi ne smeta jer vi ste mi obitelj, sestre i braća ...Inače u 6 mjesecu sam gotova s maturom i sa svim, pa ću negdje potražiti posao.

Toliko od mene za sada, javim vam se čim stignem i čim dobijem laptop, ovako ću opet po starom knjižnica ili sat informatike.

Volja vas vaša leptirica i naravno sve svoje sekice pozdravljam,a one znaju koje su i dajte napišite mi msn adrese da se čujemo. Ove sam izgubila šmrc...pus@@@@@@