|
|
Mogu te dodirnuti kad god pozelim, mogu biti tvoja uz malo truda. Mogu te vrtiti oko malog prsta jer sam zensko i trcao bi zamnom kad bi ti samo malo njeznosti pruzila. Sve tvoje mastarije mogu ispuniti, svaka tvoja ocekivanja predociti u iznenadjenja. Samo radi ovog zenskog tijela s muskim srcem! Meni nece ili hoce stajati taj prsten koji ces mi staviti na ruku, mozes se truditi oko mene koliko god hoces ako ja nesto necu, mozes kupiti kamion ruza i na svakoj latici ispisati moje ime, ja ti opet necu pruziti ono sto zelis. Zasto? Zato sto je odavno nepravda izmedju muskaraca i zena zavrsila. Nazalost, dragi moj danas ja mogu sve. Mogu biti vodoinstalater, mogu promijeniti zarulju, mogu izbusiti zid i staviti sliku, mogu biti vrhunski kuhar, mogu svoju strast dati pisanju knjiga, nemoram ju dati tebi, mogu radit i placat racune, mogu rijesit svaku nepravdu koja me muci, mogu si nabavit zastitu kad god to pozelim, u krajnjem slucaju mogu naucit razne vjestine samoobrane, ako imam probleme uvijek ce mi netko pomoci rijesit ih. Vidis, mogu te zamijeniti u cemu god zelim. Danas zene mogu puno toga vise nego vi. Nije ni cudo sto nas nepodnosite. Smatrate kokoskama itd. Ne bih ta imena nabrajala. Dopustili ste nam toliko toga da naucimo, da steknemo vasa znanja igranja s nama, sad je obrnuto sad se mi igramo vama. Budite strast u nama, ali ju ne znate zadrzat, dok mi nazalost ako smo snalazljive zadrzimo to dugo u vama. I da nas nakon 1o godina sretnete sjetit cete se, ta zenska je bila ono sto je unosilo nemir u moju dusu. Ne brinite ne hejtam vas trenutno, ja sam sasvim normalna. Imam normalne odnose s vama jer volim pravdu. Uzasno volim pravdu, vjerojatno me pravo zato i toliko pocelo zanimat. Zakon ce biti u mojim rukama jednog dana,a onda pozeljet cu da ti budes moj prvi promijeniti članak. Nije dovoljno biti musko i udarit sakom od stol. Od toga nase tijelo zadrhti, ali i potakne zelju da budemo jos bolje od vas. Kako god vase igre su nam smijanje. Kad god pomislite da ste neku zenu dobili varate se, moze se u trenutku promijenit, ako joj ne pruzite neke odredene stvari koje ce ju zanimat neko vrijeme. Ali nece uvijek, u to budite sigurni. Nije nam bitno ocete biti stalno u nasim zivotima ili povremeno jer ipak mi vrijeme trosimo i na druge stvari. Druzenje s drugim zenama, čitanje, teretane, shopping centri, dotjerivanje i sredjivanje sebe, pruzamo ljubav drugim ljudima i citav dan izludjujemo obitelj smijanjem. Sve sto ucinimo mijenjamo. Svaki dan je za nas izazov i neka nova promijena. Po nama se ne poznaje jutro jer i jutro i noc su nam jednaki ako su idealno isplanirani. Zene smo i mozemo sve. A i kad nesto pozelite sto mi ne zelimo procitat cete unatrag u nasem imenu E NE ... ! Ne, ovo nije hejtanje, ovo je realnost. Uz malo cari zenska ruka moze i vatru zaledit. Ili ugrijati vrelu krv pod vasom kožom. Ocarajte, zavodite, ali ne povodite muskarce za vama. To su slatke tajne. Drage moje nek svaki dan bude dan zena, ali nemojte biti okrutni prema njima, dogovor i obostrana ljubav u tisini nekad su jednostavno najbolje metode odmora. Volite svog muskarca ( ako je to ono pravo) jer neka druga sigurno hoce! Topla zenska ruka i njen osmijeh otvaraju sva vrata svijeta. Bez obzira na izgled i ponasanje. Ali, dat cu vam savjet od srca budite dama, pa makar i sami. Lake zene izlaze iz muskog srca vrlo brzo, razlikujte strast dame i strast lake zene. Budite dama s mozgom! To najvise vole. Samo sto izmisljaju oko tih lakih zena. To cine samo kako bi probudili ljubomoru u vama, ili pak kako bi trenutno se s necim igrali. Da, uzasno se vole igrat. I sad mi recite da vas nisam procitala jer... procitala sam vas. ;) Zato sam uvijek ostala ono sto jesam. I uvijek cu to biti pod cijenu svake cijene. Ne mijenjate se na gore samo radi njih, nemojte prestati jesti, krenit pit ili se prezderavat. Budite se s jos vecim osmijehom ako vas muskarac pogrijesi, jer to ce ga jos vise dotuci ;) Drage moje, hvala Bogu znamo sve danas, iskoristite to, budite pravedne, ali nemojte dati na sebe. Pozelim proparati tvoju kožu svojim noktima, zariti ih duboko da ih pamtis citav zivot. Gristi usne dok ne prokrvare, napiti se okusa tvojih usana i pogledati u te oci koje zivot znace!
Blagdani prolaze... Dan za danom promatram svoju obitelj, ljude oko sebe, njihove price, znakove ocima. Svi su razocarani, ljuti, obitelji se prepiru, svadjaju, razdvajaju, nanose bol jedni drugima. I znate kako ja sve te emocije od ljudi prihvacam? Hladno! Veoma hladno. Ignoriram sve oko sebe. Prvi put u zivotu odbacujem sve sto mi se ne svidja. Prijatelj koji izlazi iz mog zivota, ne zamaram se time. Gledam na sebe i na ljude koji su mi bitni. Jer nece svatko ostati u tvom zivotu i zasto se zamarati time? Cak ni obitelj, cak ni prijatelji jer takvo je vrijeme doslo. Svatko gleda da ima neku korist od nekoga, cim ju nema nisi mu potreban. I zasto onda takve ljude imati kraj sebe? Ma posalji to nek se spakuje i ode sto dalje u skokovima. Nek sam okrutna koliko god, ali nedam vise na sebe. Postuj me i imat ces me, nemoj me postovat i oslijepit cu. Neces postojat u mom zivotu. Ma nek je i Bozic i sve. Stvori si ugodjaj onakav kakav zelis, ako se nekome ne svidja nemora te pratiti, nek ide svojim putem. Uvijek postoje ljudi koji ce te dio puta pratit, navikni i na takve. Nista nije zauvijek u zivotu, neki ostanu, neki odu. To je krug zivota koji se meni od pocetka od kad znam za sebe nije svidjao, no sto ja tu mogu kad sam obican covjek. Uvijek se prilagodis situaciji. Bar sam u tome strucnjak. No, misli mi uopce nisu u tom smjeru. Nisu ni kraj tebe, nisu ni u tim situacijama nego u drzanju figa za posao. Imat cu mogucnost pomoc ljudima. Bar neko vrijeme bi mi se san ostvario. Tako da dragi moji blogeri drzite fige. Htjela sam vam reci par rijeci jer vidim kako vam je svima. Mnogi se žale, tuzni ste ili nesto. Nemojte si to dozvoliti, pogledajte se u ogledalo i shvatite da i vi vrijedite! Puno vise nego sto vas drugi cijene. Danas su ljudi oni koji ce vas prodat, prije su se crnci u robstvo prodavali danas vas svaka osoba kojoj previse vjerujete proda samo tako i uvijek ce to biti osoba od koje se najmanje nadate. Zato se ja ne nadam, naviknem se na situaciju i ako mi odgovara ostajem, ako ne ima i drugih situacija. I previse ne vjerujem. Vjerujem dovoljno da mi dokazes koliko ti mogu vjerovat. A da ne bi sve tako okrutno zvucalo uvijek cu voljeti ljude, postovati ih, pomoci kome god da zatreba, ali ako me ne trebas u zivotu necu se truditi, pustit cu te. Ti si me naucio da se borim za ljubav, da kakva god bila ne odustajem od nje, prihvacam to, ali otimati nesto tudje ne zelim. U iducoj godini zelim da bude vise mira na svijetu, da ljudima znace one sitice ili bar vecini jer uvijek mora biti vaga u svijetu; ljubav prema ljudima i nista vise. To je dovoljno. Ostale stvari dolaze same od sebe, zavisi koliko se potrudis. Zapamtite da vas volim i da vam zelim sve najbolje od srca! O vama ovisi ovaj svijet i kako cete ga stvoriti, tako da upalimo svijecu svog srca i pokazimo ljudima da mrznjom i ostalim stvarima nece nista postici. Sretni vam bili ovi blagdani!
Tipkam i nemam snage tipkat. Kao da se svako slovo urotilo protiv mene. Umorna sam. Lose se osjecam. Nisam se dugo osjecala tako lose. Znate onaj osjecaj kad ni zagrljaj ne bi pomogao, kad tjerate sve zivo oko sebe. Znam da je ovo sve samo provjera. No jaka sam. Nedam da me nista slomi. Trebalo mi je dugo da postignem ovo sto sam postigla. Da postanem osoba kakva sam htjela biti, imati osjecaje kakve ja zelim i imati svoj stav koji me sad prati dio zivota, ali onog pravog, odraslog. A, ovako umotana u deku i s losim mislima necu nista postic. Definitivno necu nista, moram vjezbat matematiku i pripremat se za faks, a toliko misli me muci. I nemam namjeru govorit nekome. I to je moje pravo! I znam tvrdoglava sam. Draze mi je reci vama, nego nekome tko me poznaje. Oni ne bi shvatili jer bi gledali iz perspektive ja! Kao i uvijek ljudi samo gledaju kako se oni osjecaju! Osjecam takav pritisak od strane drugih ljudi da mi jednostavno dodje da unistim taj most koji nas povezuje i gotovo, valjda cete onda imat vise razumijevanja. Kako mozete napadat druge ljude, a niste ni prozivjeli taj zivot? Kako mozete trazit da vam nesto pruze, a niste ni svjesni koliko je vec dao? Okrutni ste. Smrdite na ljigavost. Pokvarenost. Uvijek trazite nesto za sebe. Vidite ja nista ne trazim, samo hocu svoj mir i da me pustite da radim na miru sa svojim zivotom, a ne da se uvijek moram pitat hocu li vas povrijedit ili ne. Umorna sam od toga sto uvijek moram pazit na vas porculanske lutke. Covjece i ja imam osjecaje, nemoram uvijek pazit na vase. Prozivite jedan dan mog zivota i onda mozda shvatite kako mi je. Nemate vi pojma sto znaci borba svaki dan. Ali smijem se i dalje, nisam kao i vi, cim vam se i jedna zelja ne ispuni odmah rusite odnos medju ljudima i sve zivo samo da dobijete to sto hocete. Gadite mi se! I volim sto sam ovo sve rekla. Slobodno se naljutite i idite iz mog zivota, jedino to ste svi i navikli cinit. I onda se ja ne borim. I ja ne cinim ono sto hocete. E pa necu! Dodje mi da vristim i izderem se na vas, mozda onda dodje do vaseg mozga i jedna moja rijec. Nisam nikad pomislila da ce i ljutnja doci u moj zivot! Ali dosla je...Vratile se stare navike. Krv je potekla.
Ponekad kad zatvorim oci i ponovo ih otvorim vidim i osjetim ovu noc. Miris ove noci, jabuka i cimet, hladnoca. Osjecaji da si u blizini mene, njeznost tvog pogleda. Nekontrolirano zacuh otkucaje srca. Misli, znatizelja i ponos. Zagrljaj topline, drhtanje tijela. Ne mogu i ne zelim priznati sta cinis s mojim umom. Ne znam dali je gore disati kraj tebe ili bez tebe... Cini mi se jednako. Ne dodirujes me, a dirnio si svaku nit mog tijela. Boja tvog glasa. Zelja da si ovdje. Ostajem sama u strastima ove noci dok mjesec blago dodiruje uvojak moje kose; dok ritam noci nestaje gibanjem mog tijela u ritmu salse. Jer ovo je ples kad mozes biti ono sto zelis. Sto zelis da ja budem?
Probudih se. Jos sneno razbacah ostale jastuke na pod. Sve mi je dopusteno u mom carstvu. Rekoh da nista nije slucajno. Moja nova teorija koju procitah u jednoj knjizi je da s nekim osobam i s nekim dogadjajima imas susret dok god ne izvuces neku pouku iz njih, tj. dok god ne usvojis neko gradivo. Jer svaki covjek i svaki dogadjaj je samo dio nekog gradiva koje moras naucit da bi na kraju cilj svog zivota otkrio u caroliji ljudskosti. Kao sto bi rekao jedan pametan covjek i vrlo mudar. Moj najdrazi citat trenutno. Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. Imali su pravo time, jer svijet se ne sastoji od toga da mijenjas ljude, vec da mijenjas sebe. I to time sto se odlucujes. Kao i u igrici, sam planiras lov, kako ce taj lov zavrsit tvoja je odluka. I upravo za tu odluku ne vrijedi krivit druge jer to je bila bas tvoja odluka. Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći tko si. Znam li čime se baviš, tad znam što možeš postati. Druga teorija je. Brate! Sestro! Ako neka osoba traca, automatski i vi tracate, sto znaci da nemozete sudit tome. Onakvi ste kakvoj se osobi priklonite. Drustvo vas odredjuje. Iako se uvijek govorilo drustvo ovo, drustvo ono. Nije drustvo ono koje vas mijenja vec ste vi oni koji sebe mijenjate. Te dvije teorije usko su gradjene. I da moje gradivo vama! Ne vrijedi zeljeti puno stvari i brinuti o ljudima oko vas, radite na sebi i time cete privuc ljude kakve zelite. Ako ste mrzovoljni, zivcani privuci cete ljude koji ce samo zivcanit oko vas. Ako ste zaljubljeni privuci cete drugu osobu. Ako ste sretni, raspolozeni privuci cete neciji osmijeh. Nista nije slucajno.... zapamtite! Protegnuh se trenutno i na drugu stranu. Prazna je. Ja jos moram privuc neke stvari, ali svojom promijenom s kojom toliko radim u zadnje vrijeme. Sarm, pozitiva i iskren osmijeh! Ne ocekujem nesto bajno, samo radostan zivot. Ne trebaju mi kule i gradovi, ne treba mi novac, tek toliko da mogu ocarati ovaj svijet, ne treba mi ni ljubav samo znaci paznje. Ostalo ce doci samo od sebe. Tko ce razumijeti moj zivot razumijet ce, tko nece sretan ti put :)
(Sri Chinmoy)"
(Goethe)"
Znate... zasto ici kroz zivot nezapazeni kad mozete postavit izazov cijelom svijetu? I podijelit si ljude prema dobrima i prema losima. Sto ukratko znaci UPOZNATI SVIJET. Mislim da to cinim ovih dana. Krenila sam radit. Nije puno love i stresan je posao dosta, ali mene ispunjava to kad znam da u toliko i toliko sati moram na posao i da cu se tamo nasmijati i nekad izivcirati, ali znam da nesto cinim dok se ne odlucim na neki faks...sto btw. moram i drzavnu maturu polagat, sto me totalno izgubilo jer ne ide vise drustvenim putem vec ono dobro da nisu rekli da odem na face i da se tamo prijavim...Katastrofa...No, ne bi bila ja kad ne bi filozofirala u tri ujutro i usput pojela jednu ogromnu pizzu tj. polovicu jer..pola sam na poslu... :/ znam nisam ni vas ponudila...sorry people..evo ima jos jedan komadic, mozemo bratski podijelit. Toliko toga se dogadja u mom zivotu. Toliko deckiju samo prolazi u mom zivotu, nijedan da se zaustavi ili da ga bar ja zaustavim. Ostajem na prijateljstvu s njima. A onog kojeg sam htjela zaustavit, za dlaku mi izmaknio, vjerojatno voljom Onog gore. Mogla sam s njim filozofirat, mogla sam se s njim smijat, htjeo me u blizini i onda je samo nestao. Pih! To vam je kao ova pizza, ukusna je, cini me sretnom i kad ju pojedem jednostavno nestane.No, idemo dalje. Zato sam se i iskopcala iz ovog svijeta, lagano uzela kabal, iskopcala ga iz svijeta i sad lagano kuliram izmedju ljudi, promatram njihove tmurne boje koje dolaze s jeseni, pripremam party, radim svaki dan u zagusljivoj prostoriji ispunjeno parom ociju koje promatraju sve s velikim odusevljenjem. Da, ipak ovaj svijet ostaje jedno veliko igraliste gdje mozes biti sto god hoces, mozes ciniti sto god hoces, mozes trcati gdje god hoces ili jednostavno imati lude nocne voznje biciklom s dvojicom prijatelja koji takodjer imaju fix ideje ( gotove ideje...magi fix..nesto tako) i jednostavno se vratit premorena kuci nakon svih tih provedenih sati u okruzenju sa sto ludjim ljudima. Zelim da mi zivot ponudi jos vise stvari koje mogu naucit..ocu neki tecaj upisat ili nesto... Neda mi se kao ostali bit. Svi samo tracaju jedni druge, a ja samo pritiscem dugme STOP ne zanima me... Ne zivim od toga niti sam ikad zivila, uvijek sam bila drugacija i takva cu ostati jer zasto ici kroz svijet nezapazen? Radite sto god hocete, kvarite svoje misli zlom energijom, ako cete se druzit samnom druzite, ako ne propustate i sami priliku okusiti istinske cari ovog zivota. Zatvorite se u kuglu lazi, laznih prijatelja, samoce, traceva, ljubomore itd. ja ostanem na slobodi gdje jedino Bog me moze zaustavit, ali vi vise ne. Sad znam da zelim okusiti svaki party, sada znam da mogu otici do bilo koje osobe i upoznat se s njom ili ostaviti bar neki vedar utisak, znam i da previse filozofiram u tri ujutro i da me davi pas pokraj mene. Sutra opet na posao, da mi je znat sto mi je sutra predvidjeno za ciniti. Zivim iz dana u dan, ne zamaram se nicim, cinim ono sto zelim, govorim napokon ljudima ono sto zelim i to u facu ili ako ne u facu onda u njihovo drugo lice. Sve u svemu disem punim plucima. Pravi prijatelji su ostali uz mene, ako i nisu ostali javljaju se, a oni ostali samo plutaju negdje u daljini mog mora. Zalutaju tu i tamo. No uvijek ce imati moje postovanje, svaki covjek na ovom svijetu ce uvijek imat moje postovanje, ali ne i moju potpunu paznju kao par njih :) Tako vam je dragi moji u mom zivotu. Ucim iz dana u dan. Radim i skupljam lovu. Lovim znatizeljne oci i svrstavam ih u grupe koje sam sama odredila. Pravim ludi party za vikend. Pokusavam razumit drzavnu maturu. Uz Njegovu pomoc naucit cu puno vise. Laku noc dragi moji, ova pizza je bila ukusna, razgovor s vama je bio neukusan jer nije bio u stvarnom svijetu vec virtualnom, moj ludi pas je napokon zaspao sto znaci da cu i ja dobit polovicu kreveta, ako ne i malo vise za par minuta. Vrijeme je i da krenem u carstvo snova jer treba i ova nova pasta za zube *Colgate* pocet dijelovat, inace izbijeljuje zube za tjedan dana, pa cemo vidit njena svojstva, mozda oslijepim nekog s mojim osmijehom. Sutra je novi dan. Mozda vec sutra okusite moju novu pricu, znammm zanima vas moje filozofiranje. Bb...dragi moji...jele vas buhe cijelu noc i moje vam dosle u pomoc :P
Opet ti...Sanjam te...Jedino tu komunikaciju imam s tobom jer odavno nisi dio mog svijeta, ovaj put si usao kroz vrata, pogledao me duboko u oci, nasmijao se kao i inace sto si cinio kada si znao da mi nije dobro. Okrenio si me ledjima prema sebi i zagrlio, citavim snom pricao si kako cemo na kraju biti zajedno, da ti nijedan nije znacila kao ja, vodio si me na putovanje sa svojima. Bio si tako blizu mene da jos uvijek osjetim miris tvoje kože. Prosli san smo bili na raskrizju zivota i opet si bio uz mene, govorio mi nekakve stvari. Zasto? Zasto ulazis u moje snove ako nisi u mom zivotu? Zasto jedino tebe osjetim kao da si stvaran iako si samo san koji je napravio nered na mome krevetu, razbacane jastuke i tu tvoju blizinu koju osjetim u svojoj sobi. Ti si moja opsesija...Ne volim te vise, nisi vise dio mene, zaboravila sam te, a i dalje si ovdje. Kao noc si koja krade dan i dan koji krade noc. Odavno sam naucila da si drugi svijet, ja drugi. Ni ne razmisljam o tebi, nastavila sam sa zivotom, a opet se pojavljujes u snovima. I citavo vrijeme si tako stvaran, mogu te dotaknit i da to osjetim i kad se probudim. Kako da kazem ljudima da nemam nikog ako imam tebe u snovima...kad mi toliko pripadas...Krades me od drugih...Izlazi iz mojih snova kao sto si izasao iz misli, izlazi iz mojih snova kao sto si izasao iz mog zivota i moje duse. Izadji i oslobodi me ovih okova u snovima. Ne pripadam ti, odavno si izbrisan! Odlazi!
Znate oduvijek sam vjerovala da se stvari dogadjaju s razlogom, da upoznajete osobe s nekim razlogom itd. I dan danas vjerujem u to. Jer kuci sam ponovo, provela sam dva ipo mjeseca daleko od kuce, plus to sto sam isla na Zrce i provela tamo sedam dana. Nisam nikad slutila da cu tamo upoznati jednu osobu koja ce okreniti sav moj svijet naopako. Znate onaj osjecaj, kad stojite i pratite ljude dok plesu i jednostavno u toj gomili ljudi jedna osoba vam upadne u oci. Znate kako smo se upoznali? Jednostavno nije bilo toliko guzve u pocetku tako da sam ja...koja inace uvijek neke gluposti radim...uzela slamcicu i probadala ljude u srce i govorila YOU ARE DEAD..da bi nekako se okrenila, srela s njegovim pogledom i onako slow motion you are dead na sto je on odgovorio you are i nasmijao se. Znaci, dugo nisam cula da mi je srce lupalo kao taj put. I samo je odplesao dalje. Ja sam se vratila drustvu i sjela, duboko udahnila i samo pratila povecanje gomile na podiju. Pogledi su nam se stvarno stalno sretali i uvijek me zvao da s njim i frendom plesem dolje sto sam svaki put ucinila iako su govorili bee sta ces s njim, bla bla...Rekao je da ostanem dijete u duši i da cu jedino tako osvojit svijet kako ga i osvajam vec. I da se ne ljutim kad ljudi oko mene pogrijese. Kao da ga je Bog poslao. Njegov osmijeh, njegov pogled, njegova vrsta plesa, njegov sarm i njegova razumijevanja nikad necu zaboraviti. Njegove rijeci kojima je dosao do moga srca i promijenio toliko toga u meni isto tako necu zaboraviti kao sto necu ni njega. Zelim da gdje god da je na ovom svijetu da bude sretan i da pronadje svoj maleni raj jer meni ga je stvorio ta dva dana. Bio je ucitelj kojeg dugo nisam imala. On i pantomimicar su mi bili najbolji. Kazu da se uvijek dva puta u zivotu vidis s jednom osobom, bar toliko puta. Eh, pa nadam se da cu ga opet sresti. Jer moje srce to toliko zeli. Nemojte mislit da sam se zaljubila, nemozes zavoljeti nekoga u dva dana, nismo djeca...ali bio je nesto posebno u mom zivotu. Pokazao mi je zivot drugim ocima. Ples s njime, njegov osmijeh koji je bio samo za mene te veceri, njegov njezan dodir ruke u mojoj ruci, njegovo promatranje zvijezda sa mnom i njegov razgovor koji je probudio toliko toga u meni ostat ce vjecna tajna u nasim ocima. Jer nikad nisam upoznala nesto sto me ocaralo u prvom trenutku. Bio je prijatelj, a nije me ni poznavao. Nije me znao, ni kako se zovem ni nista, a toliko toga u mojoj duši je procitao i promijenio. Sva bol koju sam osjetila od strane nekih ljudi otisla je, pojavio se onaj njezan dodir leptirovih krila u meni. I sad svaki put kad zatvorim oci i pomislim na njega osjetim mir i zastitu, nepoznat mi je i nedostizan i puno puta pomislim da je sve bio san, ali sjetim se da je moja svjetlece narukvica kod njega i da ga bar na trenutak podsjeti na mene jer nijednu curu nije pogledao, s nijednom nije plesao, a meni je poklonio dva dana. A to sve znam jer bila sam citavo vrijeme tu. Na istom mjestu gdje je bio i on, u istom trenutku i u istim situacijama. Bio je kao i on. Isti on, znaci osjetila sam da je usao u prostoriju u kojoj sam bila i prije nego sto bi usao. Izgubila sam se u notama pjesama, izgubila sam se u svojim vlastitim rijecima. Izgubila se u trenutku s njim i ostala tamo. Sad sam ponovo kuci, gradim sebe na nacin na koji ja hocu, sa svojim stavovima i svojim razmisljanjima. Sad napokon znam tko sam i sto zelim. Hvaala ti na tome :)
Krenuh. Započeh. Završih. Dragi moji blogeri i blogerice imala sam uzasnu potrebu svaki dio sebe isprazniti na ovom blogu jer jednostavno znam da kome god da to kazem rijetko tko ce me poslusat i razumit moju riječ, nazalost uvijek se drze za onu losu. Nije mi jasno sto se dogadja s ljudima, naprosto nije. I sto se vise trudim shvatit, kao da mi je jos teze razgovarati s njima i uspostavit bilo kakav kontakt. Naime, svako od njih je na sebe stavio neko kamenje koje je sprijecilo put da bilo koji čovjek dopre do njih, do njihovih osjecaja i iskrenih razmisljanja. Gdje god da okrenem glavu svi samo klimaju, da, da to je uredu ili uopce nisi u pravu. A nitko od njih ne bi zastao na trenutak razmislio i onda uistinu odlucio sto je najbolje. Ponekad nas jednostavno zivot salje u neki pravac koji nam je mozda na početku čudan i čini nam se kao da krecemo prema zemlji čuda, ali vjerujte da je to pravi put samo ga morate prihvatit. Ali ono najgore sto mi se dogadja ovih dana je što se uzalud trudim oko nekih ljudi, sto ja najgore te osobe mi toliko znaci, jer ne znam ih 5 dana, znam ih godinama ili pak mjesecima. Znate meni nije bitan novac, nisu mi bitne stvari, ni kutija cigara koji je moj otrov vec mi je bitno da osobi kojoj nesto dam ili joj pomognem da zauzvrat dobijem bar osmijeh, da me ta osoba shvati, zelim samo drugu osobu učiniti sretnom nista drugo. I stvarno ne trazim puno, ali očito mi je da kad trazim puno da tek onda ljudi shvate i tek onda ti davaju. No sto je s onim malim sitnicama na koje ste svi zaboravili. Svi se priklanjate vecini umjesto da ostanete takvi kakvi jeste, jer na svijetu ima jos ljudi poput vas koji su razumiju i vise shvacaju, samo morate otkrit to nesto u osobi,a ne odmah mislit e ta osoba je pogrijesila ona je losa...Uopce nije, pogrijesila je u tom trenutku jer i najjaci grijese jer i najjaci zaplacu kad moraju. Imala sam stvarno dosta prijatelja u zivotu i naivno sam uvijek isla u njihovom pravcu, ne da im odobrim sve nego sto sam se trudila oko njih, bila kad su lose ili nesto, trudila sam se na svoj način pokazat im da svijet nije toliko grozan i da se ne drze onog MISLI SAMO NA SEBE, takav stav ce vas samoooooo priklonit vecini i to je to, postat cete fucking parazit na ovoj zemlji, no znate nitko nije poslusao,nemogu reci da su bili losi prema meni, bilo je divnih prijatelja i jos uvijek su, ali i oni postaju ili su postali kao svi na svijetu. Svi samo klimali glavom kao i njihovi orginali, kao i njihove kopije. I onda se ja pitam dokle cu ja ovako? Trudit se. Nisam svetica, pogrijesim dosta puta no ja se ispravim, priznam, kazem oprosti i krenem dalje jer ne volim se svadjat, kad pogrijesim to i kazem. No znate sto dobijete od druge strane, oprostite na izrazu, ali odjebe vas. Doslovno. Samo zato sto ste vi nju u tom trenutku povrijedili i sad ona ide ne namjerno da vam se osvecuje ili sta ja znam sta. I onda sta ces mi ti, ako imam jos toliko ljudi na ovom svijetu. A to mene svijete moj najvise boli, sto su ljudi svi takvi. A ja takva nemogu bit. I uzalud se trudim priklonit vecini no nemogu. Previse ljubomore i mrznje ima medju ljudima i usudi se samo pipnit ih, povuci ce se kao puzevi u svoje kuce i zakljucat ti vrata pred nosom za sva vremena. To je tuzno i vjerujem da i ova zemlja iako nema osjecaje i iako je samo zemlja, kamenje vjerujem da i ona pusta suze za djecom svojom koja ju toliko unistavaju sa svojim negativnostima. Moja novogodisnja zelja je bila pronaci ljubav ove godine, tako sa ju jako zeljela, imati nekog s kim cu moci podijeliti razmisljanja, noci i dane, tko ce se ludirati samnom i biti tu i kad je lose i kad je dobro, naravno nista za udaju :D ima vremena, no razumijete sto hocu reci, ali sad znam koja ce moja zelja biti svake godine, da ljudi dodju sebi, samo to. Da ima ljubavi u njima. Dat cu ono sto najvise zelim na svijetu za mir na zemlji. Jedino tako ce biti spaseni. Ako to ne ucine, poubijat cemo se medjusobno i to ce bit kraj svijeta. Iskreno to mislim jer na iskrenosti sam i izgradila ovaj blog prije 4,5 godina. Molim te Boze daj mi samo snage u drugoj drzavi, tamo sam sama. I molim vas shvatite bar vi prvi, blogeri moji, necete dobiti nista ako budete takvi, razumijem da boli kad vas netko povrijedi, boljelo je i mene, ali oprostila sam i krenila dalje, bilo je puno lakse. Molim vas, shvatite! Nemojte se zatvarati u sebe, ubijat osjecaje u sebi i ubit pritom čitavu naciju. Znam da nemogu promijenit svijet jer promijenila bi ga da mogu, da imam pravo na jednu zelju vrlo dobro bi znala koja bi bila, ali nemogu, no zajedno mozemo to ostvarit. Nemojte odbacivat roditelje, oni su vas stvorili, nemojte odbacivat prijatelje, oni su uvijek bili tu i nemojte odbacit ljubav, prihvatite ju. Dragi moji, cujemo se za tri tjedna otprilike, pisemo se i čitamo iz druge drzave. Vrijeme je za malo promijene i da napokon poslusam ovo moje srce. A kad se vratim, znat cu na cemu sam i tko me uistinu postuje i voli. Volim vas, vasa leptirica
Spletkom okolnosti opet vam tipkam u gluho doba noci, zrak je svjeziji, miris dopire do mojih osjetila, tiha glazba u pozadini, samo house ovaj put nisu neke balade... Isla sam u istrazivanje danas, jutarnjom kavicom sve je započelo, promatranje moje prve osobe, njene kose, pogleda, tolike uznemirenosti, sve sam to vidjela u njenim ocima, toliko planova,a ne zna gdje krenuti. Onda skupina ljudi na jednom mjestu, svatko juri svojim putem, svatko prakticki mislima grize nokte, znam čudno vam zvuci, ali ja sam se samo smijala iako iskreno nisam imala razlog za smijanje, ali zar je i razlog potreban? Normalno da nije. Nakon toga dvije osobe, njihova analiza, jedan je promatrao svaku svoju rijec mojom reakcijom, a jedan se bas uzivio u moju priču i ja u njegovu tako da je ta tema bila opustena. Nakon toga susret s prosloscu, samo nagli pogled i spustanje glave u stranu, njihovih ne mojih. Ali sve je to zavrsilo s tim da sam ja napokon u krevetu, točnije receno u 3 i 13 ujutro tipkam post koji ce nadajmo se uzvratiti udarac na druge postove. Za mene je započeo jos jedan početak, jos jedno iskustvo u mom zivotu nije se,kako bih rekla, dotaklo korijenom obadvije strane tako da su se samo oprostili. Kako doslo,tako oslo. No da se razumijemo, ne zalim, ono sto se mora u zivotu dogodit jednostavno mora, bit ce tako kako ce bit, mozemo puno toga u zivotu izbjeci, puno toga dočarati ljudima i puno toga pozeljeti no sve ce se na kraju dogodit bas onako kako treba. I svatko od nas ce biti nagradjen za svoje postupke. Jer Bog je vec zapisao kako ce sve biti! Tako da taj dio prepustam njemu, a na meni je da prozivim svaku minutu svog zivota. To i činim iako sam spletkom okolnosti ubila svoju srecu, naime ubila sam bubamaru s visine koja joj je očito bila previsoka XD Uskoro cu krenit i na putovanje, ne baš dugačko i nece bas dugo potrajat no dovoljno dugo kako bi se odmorila i prepustila svojim mislima. Vracam se u rodni kraj, tamo me ulice zovu, da dotrčim u zagrljaj svojim brdima i svom zelenilu, jutarnjim budjenjima i nocnim setnjama. Ljubav - delete, putovanje - dobrodoslo, prijatelji - do jaja, shopping - velikiiiii, glazba - nemoze bit bolja, ja- nova osoba!