![]() |





Nasla sam vremena i potipkati koju riječ, prvo bih svima uputila pozdrav iz sunčane Njemačke kojoj se sunce polako stišava,ali zato amosfera i ostalo nikad ne miruju. Očarana sam tolikim odsjajem ovog grada, kulturom, previše brojnim kipovima, raznim mjestima za izlazak, raznim kulturama ljudi i što je najbolje ovdje nema odmjeravanja, tu su svi prijatelji bili oni crnci,talijani, turci ili bilo što drugo, bijelkinja i crnac se normlano drze za ruku i koračaju preko ceste. A grad, pun je svjetala, pruzila sam sinoc glavu prema nebu ispunjena čežnjom za domom, briznom majkom, dragim mi prijateljima, pogledah u zvijezde, pogledah u grad, tako je svjetlio kao da mi zeli dobrodoslicu, kao da me grli svojim rukama i očima sam preletila ta sva svijetla dok me najtoplije svijetlo nije privuklo. Bila je to Crkva, tako predivna, tako topla, koračala sam putem prikovana za pogled na nju, sada sam shvatila da me jedino ljubav Boga gura da idem prema naprijed, a prijatelji ko prijatlji svi su prolazni, jedni dolaze drugi odlaze. Kasno sam shvatila riječi jedne prijateljice,samo što ja nemam takvu dušu, previše mi znače...Previše mi nedostajate, nema mog doma kad nisam u njemu bila ja bilo gdje u gradu i izvan svoje države. Zasad ću uživati u svjetlima ovoga grada, raznim zanimanjima i ne planiram razmišljati o vama tamo, ostajete mi u srcu,ali sa strane, vrijeme je da ovdje naučim ono najvažnije prvo da budem ja na mjestu,a onda tek vi...Jer prije ste vi bili,sad je vrijeme da poslušam svoje srce.... Ovdje je lijepo, malo tužna, jer naviklo mi srce u rodnom mi kraju,ali idem ja prema naprijed, obećah srcu više da ne tuguje to ću mu i priuštiti koštalo me bilo čega... :D
joooooj, dugo nisam bil njemačkoj i jedva čekam da opet idem... zapravo, a obožavam putovati i jedva čekam da bilo kamo odem, ali... lijepo se provedi... ;oP [ luna713 | 20.03.2010 u 15:59:42 ]
ponekad je poterbno da čovjek stavi sebe u centar svoje pozornosti. i to nije sebičnost. to je potreba. drago mi je da si našla sebe u nepoznatom kraju i otkrila svu ljepotu koju ti nudi kako bi ti bilo lakše živjeti u uskračenosti od onih koji su ti bliski. ;-) [ inicial | 21.03.2010 u 07:01:12 ]
Kazu nikad nije kasno za ludost, pustolovine ili nešto, tražila sam znak od Boga jučer, tj. molila ga da mi ga da i dao mi je. Tražila sam mir, odmor i ponudio mi je putovanje. I to nije loše zar ne? Mislim da će mi odmor u drugom gradu više koristiti, kad se ne budem kretala medju istim ljudima, istim ulicama, malo ću ih promijeniti, malo ću biti s drugom obitelji, malo ću se osamostaliti, pustiti brige, nevolje ovdje,a tamo ponjeti samo svjezinu i hrabrost za svaki korak. Dragi moji htjela sam se samo na kratko oprostiti od vas, neće me biti nekih 2 tjedna,ali kada onda dodjem očekuju vas teme i teme tako da ne zalite za mojim odlaskom. Jučer sam rekla svima da idem i onako bilo im je žao što sam i očekivala, navikli su na mene kao i ja na njih, ali vrijeme je da malo odem iz ovog grada, sad bar napokon imam prilika i prilika i to treba iskoristiti,a i traju mi pripreme za nastavak školovanja tako da će mi trčanje po šumama pomoći kao i šetnje, svjež zrak, cvrkut ptica, a i ljepote drugog grada. Ali naravno moram se i pripremat, tako da me očekuju vjezbe, učenje i uživanje u drugim pogodnostima, ako ih mozemo tako nazvati. Nedostajat će mi ovaj blog i pisanje u njega svaki drugi, treci dan,ali i od njega se moram malo odvojit. Kazu svaki korak je najteži, meni će ovaj biti baš lagan, samo korak u bus i sve moje misli ostaju u ovom gradu,a duša lebdi prema novim prostranstvima... Nedostajat ćete mi dragi blogeri i najdrazi moji, uskoro se čitamo, dotad uživajte u svakoj vašoj pustolovini, mladost je kratkog vijeka... <3, nedostajat će mi tvoje prisustvo u ovom gradu....osjećaj da si još uvijek tu....
Super....meni bude teško krenuti.Kada krenem preporodim se. [ Violette | 14.03.2010 u 14:09:33 ]
uživaj velika curo
2 tjedna je brzo proći. [ zvucisrca | 15.03.2010 u 13:08:28 ]
O srećo moja..
Napokon pročitah...
Ma svaka promjena je dobrodošla... Uživaj, opusti se... Jer možda povratak u svakodnevnicu bude kao buđenje iz lijepog sna... bar je meni tako bilo...
miss you allready :))
čuvaj se... :*** [ tinky | 16.03.2010 u 17:44:55 ]
Draga Damo..
Sretan Ti put! I vrati nam se živa i zdrava!
Iskoristi slobodno vrijeme za ugodne trenutke....
Pozdrav! [ Dezire33 | 16.03.2010 u 18:31:15 ]
Nikad mi neće biti jasno...zašto od svih ljudi, ja tipkam :D... Joj te noći, uvijek bude neke inspiracije u meni, kao da su mi misli zapletene u onu mrezu, i jednostavno to sve puštaju na papir,a ništa u snove, mozda zato i ne spavam ili sam jednostavno navikla na nocne razgovore ili sam prohujala s vihorom :D ne pitajte kakve mi sve rečenice padaju napamet, ali bar sam nasmijala ljude oko sebe. Iskreno, ljudi smo i iskreno ću reci ne znam ni zašto pišem blog,ako neću nešto pametno reći...valjda sam vam samo došla pozeljeti laku noc i pruziti ruku mira.... Ljubi vas vaša leptirica...
draga moja želim vam sve najbolje za dan žena da budete radosni i veseli...veliki i topli pozdrav od mene.... [ angy | 08.03.2010 u 13:02:15 ]
nista napisano nije glupo
tek kad neko nestane
shvaatimo kolkko je falio
a da prestanes pisati blog
mnogima bi falile te tvoje kako ih ti nazivas gluposti :) <3 [ nevidljiva4kLLinka | 08.03.2010 u 16:22:13 ]
jako lijep i iskren post =))
zadnji nastavak price, svrati =)
[ lovehurtsSandy | 09.03.2010 u 22:52:29 ]
jubavi...
ma lijepo je što tako iznosiš misli,makar i u ove kasne sate..
iskreno, kako to uvijek i radiš..
voli seka :)) [ tinky | 10.03.2010 u 18:57:11 ]
*Najveća hrabrost je prkositi boli, zivjeti s njom, nikada je ne pokazivati drugima i usprkos njoj veseliti se zivotu i buditi se svako jutro oduševljen danom koji dolazi* Prošlo je podne, odavno je novi dan zamijenio staru noć, ptice pjevaju svoje rutinske pjesme, priroda se budi lagano iz sna, visibaba je podigla glavu visoko prema nebu spremna da mu prkosi, a ja idem u korak s ludosti pardon hrabrosti. Život se budi svakog novog jutra, cvijetić koji je uvenio zamijenjuje ga neki novi mladi cvijetić, ptići napuštaju svoje gnijezdo kako bi stvorili neko svoje, novo,udobnije, njihovo... Nema veće ludosti nego činiti ono cega se najviše bojite, ono od čega vam se dignu dlake na ruci...ono što vam je najveći strah, preuzmite ga i budite mu prijatelj jer kako ćeš pobijediti neprijatelja nego da mu postaneš prijatelj... A život je ta bujica hrabrosti, prkos prirodi, novi dan, pobjeda nad samima... Sve mi se ovo svodi na čekanje, čekanje koje u meni budi tonu osjećaja, malo trena prijateljstva,malo trena ljubavi,malo trena privrzenosti,malo trena nemoći, malo trena zatvorenih kapaka nad mojim zelenim očima, a najveća moja hrabrost je ljubljah ovaj život, svakim pramenom moje kose, svakim treptajem mojih trepavica, svakim poljupcem novog dana, svakim dodirom nemoći... Uronuh svoje noge u bujicu rijeke, dok mi mjesec presijavao obris mladih mi prstiju...
Svaka tvoja rijec kao da je moja. Slazem se u potpunosti s tobom, sa svakom tvojom rijeci. Kao da ja krenem reci sve to a zapravo ti kazes . :D Svaka cast. Zaaakon cijeeeeeeeeeeeeeeeeli blog. Sve je pree <3 Svratii, novi postt :D X) <3<3<3 Ljubiiim :** [ Ranjeni_Andjeo | 03.03.2010 u 18:38:41 ]
Draga Damo!
Prkos "počinje" prvim korakom kao na slici Tvog posta....
Pozdrav! [ Dezire33 | 03.03.2010 u 18:42:04 ]
Ej jubavi...
Ma predivno... Ali to je baš ono najteže-suočiti se sa strahom, pobijediti ga i nastaviti dalje... Seka ponosna na tebe...
Uživaj mi... Još malo pa prolljeće... Sve zove na optimizam, sreću, ljubav... Volim... :)) [ tinky | 04.03.2010 u 21:19:13 ]
Iz Boli se najbrže raste.......Moguće je bol preusmjeriti u poticaj za uzlet.... [ Violette | 06.03.2010 u 09:20:50 ]
ali nekad je b0l prevelika
kak0 0nda dalje? :( [ nevidljiva4kLLinka | 06.03.2010 u 15:54:59 ]
Ovim postom,ali ovaj put zauvijek bi htjela svima reći oprostite, ali svima, i onima koji taj oprost ne žele prihvatiti. Bog je oprostio svima,a moja mama je rekla da samo velika srca praštaju,a ja vjerujem da svi imaju velika srca. Znam da je nekad kod mene bilo teških dana, ali nikad nisam gledala samo na sebe, što je on rekao. I nije da ti nisam dala komadić srca, dala sam mu onaj poseban dio svog srca. Vi dragi blogeri, možda ste nekad izgubili živce samnom i mojim tužnim dijelom života, jednostavno mi je žao što sam ga često spominjala. Od sad pa nadalje bit ću tu samo za vas, blog dobiva novi dio, onaj dio u kojemu ću vama olakšati život, biti vam prijateljica, biti čovjek koji će u svakom vašem tmurno nebu staviti sunce i obasjati ga s velikom ljubavlju. Ovaj put neću obrisat posteve, to će me samo podsjećat da sam i ja nekad pogriješila,ali ja se znam i ispraviti. Nemam ništa protiv ljubavi, ljubav je divan osjećaj i blagoslovljen je onaj koji dobije taj dio sreće. Ljubav je sva nježnost svijeta, a moje srce osjeti tu ljubav, prema vama,prema obitelji, prema mojim prijateljima koji i nekad imaju loš dan pa se istresu na mene kao i ja na njih, no to nas čini posebnima. Nekad se posvadjamo, govorimo si svašta,ali uvijek nas veže ona čista ljubav koja traje već otkako znam za sebe. No eto nisam došla pričati o svemu, samo vas zamoliti da mi oprostite jer sam zatvorila oči pred nekim djelovima, imam novi cilj u životu, koji sam i dosad radila samo preko neta, pomagala drugima, a sada ću nabaciti osmijeh i pomagati i okolo ljudima. Za korizmu se odrećem tuge, svega lošega i čistim dušu od loših misli. Neke stvari koje sam govorila kao ljubav ili to nisam stvarno mislila, treba se čovjek upoznat da bi mu sudili zar ne mislite tako? Ali neke stvari nikada neću zaboraviti, pamtit ću ih cijelog života. Ovo je novi dan za mene dragi blogeri, popila sam punu šalicu toplog čaja, shvatila sam neke stvari,ali shvatila sam i da me neke osobe ne poznaju, ja bi ih rado upoznala kada bi htjele. Oprostite još jednom na svemu, Bog vas je stvorio savršene takve kakvi ste, i stvarno kad gledam svakog čovjeka toliko ste svi divni da vam nemogu opisat... Voli vas vaša leptirica, želim vam ugodan tjedan koji je pred vama, a mi se uskoro čujemo s novim saznanjima... Tinky dušo, volim te...
A koja čast - prvi komentar baš od mene...
Drago mi što se za korizmu odričeš tuge i svega lošega... Vidiš, ja se toga nisam sjetila... Aaa mi ljudi smo nesavršeni, i mislim da se zbog toga ne moramo ispričavati... Čak ni ti, najdraža....
Počinje novo doba u tvom životu.. I drago mi je što to mogu podijeliti s tobom, i ti sa mnom....
Samo ostani onakva leptirica kakvu te znam-poletna, sretna, draga, nevina... I predivna..
Volim te jako, najdraža moja... :))) [ tinky | 22.02.2010 u 19:35:57 ]
Hej, hvaLa za onako dobar kommentar.. Stvarno od <3 HvaLa..
Ljubim najvishee <3
Navrati opeeet. :D [ Ranjeni_Andjeo | 22.02.2010 u 20:25:00 ]
Anđele moj anđele. Pa kako si mi? Ajme, prekrasan ti post ;) Swrati, hvala :) [ Helena77 | 23.02.2010 u 10:41:22 ]
Draga Damo...
Nisam se već odavno osjećao toliko uzdrhtala srca...
Rekao mnogo puta kako su me Tvoje misli inspirirale da napišem više nezaboravnih pjesama... Još jenom Ti zahvaljujem!
Pozdrav Tebi! [ Dezire33 | 25.02.2010 u 21:55:33 ]
Tišina, tama, otkucaji srca tako bolni, nemogući probijaju se kroz svaki dio moga tijela, lagano, polako kao da brišu svaku bol,kao da ju želi produbiti kako bi nestala. Možda zamišljam si ako me bude dovoljno boljelo, mozda jednom i prestane. Jer ipak tako je i s ranama, prvo zabole jako pa onda prestaju. Pozeljela sam u ovoj gluhoj noći da i mene tako jako zaboli, da onda prestane. Vjerojatno mi je mozak već na rezervi kako bi moja majka rekla kad pričam ovakve gluposti. No ona sada spava, već je u snovima, dok ja nemogu zaspati. Ovih dana, ovih noći često se budim vrišteći, ili se jako trgnem iz sna. Nešto me stalno proganja, kida mi dušu, misli, sve me nešto vuće ka dnu hladnog i mračnog ponora. Bojim se sama za sebe, tako malene sitnice, tako bezosjećajne tjeraju me da otjeram osobe oko sebe, nije da to zelim, no kao da me nešto tjera. Ili mene osobe odbacuju ili ja njih i tako se vrti u krug. Žao mi je što ću mnoge razočarati od vas, navikli ste na ljepotu i njeznost ovog bloga, a sada jedino što vam mogu ponuditi su slomljeni komadići moje duše. Uzmite ju ili okrenite glavu. Budite ljudi ili bacite prvi kamen na mene, osudite mi. Ali i tko ste vi da sudite meni ako ne znate suditi sebi...Prije sam vjerovala u ljubav, više u nju ne vjerujem, ne zelim se čak ni boriti za nju, uzimam samo dio nje i pretvaram se da mi je to dovoljno. Ranjavam ljude pritom, okrutna sam i bezosjecajna. Mozda vas zato ne zelim kraj sebe jer u svom tijelu ne osjetim ljubav samo mrznju, jer osoba ne moze voljeti i mrziti, ja trenutno mrzim. Pretvaram se da sam sretna osoba, lazem druge oko sebe, stavljam masku svako jutro, drzim se da ne zaplacem,a u sebi vrištim kao i svaki put budeći se iz sna. San mi postaje javnost, okrutna javnost koja ide i ide, a ja samo stojim i ne vjerujem u ništa. Čak se ni ne trudim, kao da mi ništa ovaj život ne znači. Ne zelim to nikome ne reći, zašto da uvijek budem ja kojoj je loše, kao da drugi nemaju dovoljno problema. Ovako je lakše istipkati svaki bolni dio tebe, izbaciti to iz sebe, lakše je nego se otvoriti drugoj osobi jer kome danas vjerovat. Sada ti je dobar, drugi dan ti okrene ledja. Onda upoznaješ novu osobu, zalječi ti rane, i onda ti okrene ledja. Vjerojatno te život time navikava da ojačaš ili kako da objasnim to, mozda nekom definicijom ili necim...Otpijam gutljaj cappucina, prolazi kroz mene, hladi mi grlo, znam da ni večeras neću tako lagano zaspati. Gdje je moja vjera nestala? Zašto se toliko bojim...osjećam toliki strah u meni, da pozelim protrčati kroz zid, udarati glavom u zid...jednostavno nestati...no nemogu zamislit svijet u crnilu...Ubijaju me misli, osjećam se kao neki poremećeni ludjak koji je zatvoren u nekom sebi nerazumljivom svijetu...Ludim li polako...Što se to dogodilo u meni da me donjelo na tako tmuran, tako okrutan razlog kad sam prestala vjerovati u sve...Što je zgazilo zadnje otkucaje srca...sto je ubilo ljubav u meni, nadu, vjeru....sto mi je okrenulo ledja i napustilo me...Proplakat će nebo...oči zelene boje...proplakat će zemlja....
samo misli pozitivno i ,,,,,,,,
sve će se promjeniti na bolje
pozdrav [ zauzeti | 21.02.2010 u 19:16:59 ]
ejjj...najdraža..
jao... žao mi je..stvarno..
možda mi ne vjeruješ, al znam kako ti je...
ta maska..i sve to..
ali zasja sunce,,.onda kada mi to najmanje očekujemo...
i postoje ljudi koji će uvijek bitit tu za nas...
...Mozda iza ugla sunce sad za tebe sja
mozda iza ugla sreca tebe ceka sva
mozda ce se tvoja tuga
izbrisati kao duga
mozda nisam bio za te ja ...
ovo je moj trenutno najomiljeniji stih..poslušaj pjesmu Plavog orkestra-Proljeće...
Oduševit ćeš se..I utješit će te..Mene je..
Sekice moja, tu sam.. drž'mi se.. vojim <33333 [ tinky | 22.02.2010 u 15:39:15 ]
* Bol je prošla ravno kroz njenu dušu, zamračila ju je nekom nevidljivom niti, oči su ostale zapanjene, a ruke tek malene i drhtave prekrižile su ljubav zauvijek, ispala joj je iz ruke jedina nada, ruža koja više nije bila crvena već se pretvorila u crnilo gdje će i ostati* Ružnije i tužnije riječi nisu mogle biti napisane, prije sam mislila da je srce samo organ i da ne može boljeti, da se sve to odvija u našim mislima i osjećajima no prevarila sam se. Moje je zaboljelo, kao da je netko probo me nekom nevidljivom strijelicom i raskrvario mi srce, ovaj put je zaboljelo najvise, ovaj put su i andjeli s neba proplakali. Ovaj put i ja odustajem, odustajem od vas, odustajem od ljubavi i nade, odustajem od svijetlosti dana, odustajem jer se previše trudim radi vas koji to nikada nećete shvatiti, gledate samo na sebe i da je vama dobro, a ja gledam na to da vama ugodim. Nježna sestrinska ruka više nije sestrinska i nije nježna već je sasvim zaboravljena, više nisam dio tebe koji sam nekad bila, sada ti je vaznija druga osoba i meni lažes da bi bila s tom drugom. Da li je to pravedno da ja koja sam bila najviše uz tebe i kad su te svi napustili da me sad napustiš i ostaviš samu??? Ti malena koja si bila od početka samnom, koju sam naučila svemu, s kojom sam imala vedrih dana postala si osoba koja ja ni u snu ne bi bila, prodala si dušu i tijelo, svoje misli i svoje istinske zelje. Ti koji si tako lagano ušao u moj život, u čijim sam očima vidjela nešto sasvim drugačije, nešto iskreno zar si morao tako? Radi društva, zar si zaboravio svoje riječi i svoje ja. Zar si zaboravio istinske vrijednosti i ljubav prema Bogu? On ne bi voljeo tako, ni od vas ni od tebe. Noćas su andjeli proplakali...I plakat će i dalje. Svijet u koji sam toliko vjerovala, vjerovala sam da se ne vrti sve oko sexa, novca i gluposti no nažalost jedina vrijednost u tom svijetu je nažalost ta. I čitave priče oko kojih će se zafrkancija vrtit su te priče. Toliko ste svi odustali od pravih vrijednosti da sam se prvi put postidjela što sam uopće rodjena na ovom svijetu, radije bi da nisam rodjena. Kažete da ja ne vjerujem u ljubav, istina je ne vjerujem u takvu ljubav, vjerujem u puno čišću ljubav, ljubav čija svijetlost svijetli preko čitavog svemira,a vjerujem da još jedino Božja ljubav je takva. Ponekad se zapitam jel to nešto nije uredu samnom jer očigledno jedino ja imam takva razmišljanja...Svi smo ljudi i svi imamo slabosti i mane,ali vi i odviše mana imate i one koje uistinu ne bi trebali. Podmećete se društvu i njegovom razmišljanju umjesto da budete svoji, da pokazujete svoje vrijednosti i svoje ja. No radije bivate korumpirani od drugih. Bježite u onaj dio gdje vam je navodno najbolje,a ustvari tu vam je puno gore. Zaboravili ste na svijetlost,ljubav, vječnost,nježnost, pravo prijateljstvo, osobe kakve ste ustvari...zaboravili ste koliko vas voli vaš Otac, koliko drugi ljudi mole za vas i vama se nadaju, zaboravili ste da i jedan maleni plamen svijeće može promijeniti svijet. Zaboravili ste koliko vas ljubim i vjerujem u vas...
Ahh.. Dushice, imas predobar blog.. Navrati nekada.. I slobodno javi ako trebas pomoc za neshtoo.. :* <3 [ Ranjeni_Andjeo | 15.02.2010 u 16:36:35 ]
Ajme, anđele moj....
Jaooo.. Ostala sam bez riječi...
I ja mislim slično-sve one prave vrijednosti su nestale...
I ljubav više nije ljubav... Ništa nije čisto, sveto, pravedno...
Vidim da si duboko razočarana i povrijeđena...I zato neću duljiti sa filozofiranjem... Samo da znaš: sekino rame uvijek je tu, pokušat ću te utješiti, pomoći, ... Jer anđeli kao ti ne smiju plakati.. Jer onda ovi kao ja postaju tužni..
Ljubavi moja... Samo ostani što jesi-najčistije, najiskrenije i najnevinije stvorenje koje znam,, I kao takvu te neizmjerno volim... Drži mi se... Volim te sekice moja,,,
P.S. Ima nas još koji vjeruju u prijateljstvo, individualnost, vječnost... Samo smo postali manjina.. :// <333333 [ tinky | 15.02.2010 u 17:10:14 ]
I daaa .. Ako htjednesh, za dalje, javi na moj blog. Dat cu ti msn. I ti meni, i mozemo se cut na msn. Tamo sam stalnoo.. <3<3<3 [ Ranjeni_Andjeo | 15.02.2010 u 19:13:31 ]
život zadaje najače udarce tj ne samo život po sebi nego ljudi u našem okruženju ...(((( hug )))) [ gita | 16.02.2010 u 11:04:40 ]
Draga Damo!
Mrak ne može nikad čovjek tamom otjerati
Samo svjetlost, ljubav, uspijeva zlo ubijediti
I ako te naše ljudske nevolje treba potjerati
Samo ljubav, bratstvo, sve mogu pobijediti!
Pozdrav! [ Dezire33 | 16.02.2010 u 11:48:05 ]
='((....aajme ja nemam rijeci....molim te nemoj plakati i biti tuzna, ti to ne zasluzujes....i da kao sto kaze tinky "Ima nas još koji vjeruju u prijateljstvo, samo smo postali manjina" ...<33 :*
P.S. nastavak price na mom blogu ;) [ lovehurtsSandy | 17.02.2010 u 11:07:12 ]
život...... [ zauzeti | 17.02.2010 u 11:41:44 ]
Čini se da si tek na početku, a već sve znaš i vidiš... I teško je živjeti otvorenih očiju, no drugačije normalna osoba ne može i onda naravno - bol je velika!
Vjeruj u sebe, drž se svog puta, a sve ostalo nekako će se vezati uz tebe, tvoj život jer tvoj put je jedini ispravan - ti vidiš! I nemoj pokleknuti, budi jaka i nadalje, nisi sama ima nas još poput tebe. Dovoljan je 1 na 1000 i možemo dalje, a On će se pojaviti ne brini. Divan kao i ti - postoji negdje samo za tebe...
Moj pozdrav
[ uzorita | 19.02.2010 u 14:56:23 ]
malena samo malo povečaj slova
presitno mi je... [ zvucisrca | 20.02.2010 u 20:01:36 ]
ima još dobrih ljudi na ovom svijetu, nije sve tako crno-sivo... pomisli samo na one s kojima se družiš, one koje voliš unatoč manama... sigurno ima ljudi koji će te uvjeriti u suprotno od onoga što trenutno misliš... ;oP [ luna713 | 20.02.2010 u 22:06:51 ]
Razmišljam,grlim i stežem svaki dio sebe, ali kao da puca, kao da svaki dio moje kože puca, oči kao da vide neku daleku i tamnu daljinu, usne su odavno probijelile, ne žele više ni pričati. Ruke drhte i tipkaju tek poneke riječi kako bi izbacila na papir. Nešto mi steže ovo moje srce sve jače i jače, svaka pomisao, svaki trenutak sve je gore. I"m broken inside can you hear me... Toliko se nadam u to sve,a toliko se bojim da od toga nista nece biti, zašto nisam ptica pa da samo odletim u toplije krajeve i da sklonim ovu zimu što mi ne vraća osmijeh na lice...Tipkam ljudima i tješim ih,a ne mogu sebe utješiti, kako je to moguće lagati ih u oči da si sretan, a iznutra umireš, vrištiš i lomiš se komadić po komadić. To je samo jedan loš dan, inspiriran mojim mislima, utjehu ne očekujem samo zelim izbaciti iz sebe sve negativno,a gdje cu to nego medju vama koji to razumijete...Ne očekujem čak ni komentare samo da si olakšam dušu i bit će lakše, krenit ću već sutra dalje, stavljajući osmijeh na lice i nadajući se novom jutru i novom početku dana...Iskreno ne odustajem, samo sam se danas malo spotakla,oprostite mi na tome...Krenit ću dalje, ne danas, ali sutra hoću...
Ej najdraža...
Jojj.. Znaš da se ja identično osjećam, ne trebam ni ponavljati..
Ali ostaje ona nada-bit ćemo ja i ti ok.. Možda ne danas, ni sutra, ali prekosutra sigurno... Spotičemo se, ali je najvažnije ustati... Drago mi je što to izbacuješ iz sebe, i ja pokušavam,, Jer tako se lakše preboli...
Možda bi ja i ti trebale malo u južne krajeve, po malo sunca, ljubavi, sreće...
Drži mi se.. Držim se i ja... Čim znam da imam tebe.. Vojim :)) [ tinky | 12.02.2010 u 19:43:33 ]
eii nemoj biti tuzna....sve ce biti OK....kao sto i sama kazes najvaznije je ustati i krenuti dalje...=)) :-*
p.s. nastavak price violet hill na mom blogu ;) [ lovehurtsSandy | 14.02.2010 u 10:45:00 ]
Hih, anđele moj hvala što si svratilaa i podsjetila me na balone!!!!
Rawwrr!
Tnx....sretno valentinovo.
svrati..... [ HeLeNa77 | 14.02.2010 u 20:34:32 ]
Korak po korak, želja po želja, sudbina... Usnula sam sinoć čudan san, ne bih bila ja ta koja ne bi sanjala takve snove. Ponekad se pitam dali su oni stvarnost ili su samo moje želje. I jedno i drugo ne bi bilo dobro. Jer ako su moje želje traju već dugo, a ako je ono što će se dogoditi opet ne bi bilo dobro jer su se neke stvari promijenile. Tj. morale su se promijeniti. I ne sanjam prvi put tako nešto, svi putevi su jednostavno povezani s tim jednim putem, i išla ja na raskrižje i krenula drugim putem uvijek ću naići na taj jedan put gdje god i kojih god putem krenula. A očigledno je da i taj put uvijek vodi na moj put, može li to biti sudbina? Može li vam nešto baš biti sudjeno ili se za to morate izboriti?? Što ako vi vjerujte u sudbinu, a drugi dio vas ne koji vam toliko znači? Mislim da za neke stvari mora postojati sudbina, jer krenili vi ovim ili onim putem uvijek ćete naići na onaj dio vas koji je toliko neophodan da ga ne susretnete kad tad, a s druge strane vjerujem da se za neke stvari treba izboriti,a ne odustati. Iako mnogi odustanu, to je postalo kao neka tradicija, jednostavno se skloniti i odustati, potisnuti to u sjećanje i iako vas mučilo i proganjalo vi ćete samo skloniti misli s drugim stvarima samo da ne mislite na ono što vam uistinu pripada i sudjeno vam je. Od nekih stvari se ne može pobjeći, bježali vi dobrim putem ili lošim ono će vas uvijek proganjati, dali u snovima, dali u javnosti...Treba se suočiti s tim, ne bih se začudila da i ja ovo govorim, puno toga se promijenilo, puno toga dobroga što je izmamilo onaj sjaj na mome licu,ali i u mom životu sitnica nedostaje. Samo ja nemam tu mogućnost i to pravo suočiti se s time, bar ne još, ali jednog dana srest ćemo se na pola puta i suočit ću se s tobom i bit ću potpuna osoba. 
jube moja...
pametno moje, baš si ovo fino napisala i objasnila..
vjerujem u sudbinu... ali ne vjerujem u pravdu..bar ne u potpunosti..
Naravno da se sa svime treba suočiti, i sve dođe na red, ma kako mi to duboko potiskivali....
Drž'se, ljubavi moja.. Hrabro naprijed.. :DD <33 [ tinky | 09.02.2010 u 18:25:55 ]
Hej hej anđele :D Kako si? Da, suočiti se treba :)) svrati anđele! by :)) (imam novi post). [ helena77 | 10.02.2010 u 11:38:58 ]
Draga Damo...
Ima "malo" ulogu u našim životima i Sudbina... Ali, mi za našu Sreću moramo i sami poraditi... To je sigurno!
Pozdrav! [ Dezire33 | 11.02.2010 u 20:26:36 ]
naravo da postoji sudbina... i sve se događa s razlogom... a u snovima nam se razjašnjava sve ono što ne možemo skužiti u stvarnosti... i to je sudbina također.. ;oP [ luna713 | 11.02.2010 u 21:26:56 ]
tvoj blog je predobar....=)) svakim tvojim postom sam odusevljena...prekrasno =))
svrati do mene (novi post) ;) :-* [ lovehurtsSandy | 11.02.2010 u 21:33:29 ]
Žao mi je, stvarno se trudim. Kažu da imaju veliko srce oni koji opraštaju,a ja vjerujem da vi blogeri to imate i da ćete oprostiti na mojim negativnim mislima kojih nažalost ponekad mora biti. Neke sam odluke donjela ovih dana, naravno opet ćete reći ja i moje odluke, naravno pozitivne su. Smanjit ću neke sitnice oko mene koje su čak i meni počele smetati :D, o ljubavi sve najbolje,a ne bi mi štetilo ni da malo popustim iliti da malo bolje sagledam stvari,a ne da burno reagiram. Više se neću svadjati s drugima, neću im govoriti ovo je loše za mene,ovo nije, uopće više o tome ne raspravljam. Zaboravljam prošlost, jer ona je iza mene i okrećem se mojoj malenoj budućnosti. Više neću ni mariti za one loše tračeve jer kao što kažu za dobrim se konjem diže prašina,naravno ne smatram se konjem hehe. Počet ću život iz onog kruga života u kojem sam zastala onda dok se nisam malo spotakla o stepenicu i vratila se unazad,a sad moram i želim hrabro koračati naprijed jer čeka me još puno stepenica do onog sretnog završetka uspona. Ne želim više razmišljati o padovima,negativnim mislima i ljudima koji nemaju svoj život pa se petljaju u tudje. Svatko odabire svoj put,svoj život,ako oni biraju takav ja ih i dalje volim, ustvari VOLIM VAS sve, na svaki vaš način, način na koji se naljutite, način na koji se smirite, način na koji imate svoje uspone i padove. Možda vam to i drugi ljudi govore,ali eto ja imam potrebu reći vam svima da vas volim i da ću uvijek biti tu znali se mi ili ne. Odlučila sam i trenirat malo ovih dana i pripremat se za policijsku,ako želim u nećemu uspijeti onda moram od početka kreniti i zagrijati to dobro kako bi moja majka rekla. Jer ipak i dalje su snovi dio mene, snovi o mnogim putovanjima, želim ispuniti svaki dio svog života,a tko zna možda baš u vaš grad navratim i upoznam tako drage ljude kao što ste vi. Možda odemo i na kavu :D....Nekako mi osmijeh ljepše stoji na licu i snaga svakog novog jutra, nekako mogu proći kroz tamu jer me nečija ruka vodi, samo ju moram slušati u dubini sebe jer još uvijek je On tu. A ja sam ta koja će ga uhvatiti za ruku i krenuti s Njim kroz život. S tom snagom mogu sve, mogu prijeći čak i planine,mora, pomoći vama, pomoći prijateljima i obitelji jer to će mi odsad biti jedini zadatak u životu. Baš sam se raspisala, nekako imam neku motivaciju. Pisala bi ja vama još puno toga i o još puno čega,samo moram malo tajanstvena biti i neke stvari vam otkriti drugi put.... Čula sam otkucaje srca, bili su tako jasni i tako puni ljubavi! Vaša i tvoja leptirica
Post po mom ukusu, dug i iz srca... :D
Nadam se da će ih biti sve više i više... :)
Ide kod tebe sve na bolje već, vidi se po postovima...
Znaš i sama da će vremena trebati da se sve riješi do onog nivoa na kojem želiš da bude ali samo nemoj odustajati... Bit će i uspona i padova ali u svemu je jedino bitno ne odustati... ;)
Podršku imaš, da ti bar malo olakša taj put... :) [ Zelleni (Neregistriran) | 31.01.2010 u 13:57:40 ]
mene si dodirnula... uz tebe... Grlim te jaaaaaako...:))) [ medeja7 | 31.01.2010 u 14:18:52 ]
i ti si nama draga. volim tvoju iskrenost i otvorenost. ineka, neka život ide dalje do prvih oblaka, a onda će opet sunceeee. jer to je tako bilo, jest i bit će [ inicial | 01.02.2010 u 09:41:48 ]
Draga Damo...
Ti si u Srcima našim...I svima si draga....
Lijepo pišeš... Iz Tvojih misli dolazi mi inspiracija!
Pozdrav!
[ Dezire33 | 01.02.2010 u 10:50:30 ]
Bravo!Čini izbore koji povećavaju tvoju moć.....uživaj! [ Violette | 01.02.2010 u 20:07:31 ]
Srećo moja...
Znaš da se radujem zbog tebe, zbog toga što si imala hrabrosti ustati i nastaviti, ostaviti sve loše iza sebe i krenuti svojim putem Sunca sa osmijehom na licu,,,
Da, baš ti lijepo stoji osmijeh...
A i meni je osmijeh mnogo češće na licu odkada te znam...
>>Od kada te znam, ja virujem u anđele, od kada te znam ja virujem da postoje...<<...
Čuvam kavu za tebe u srcu Hercegovine...
Voli te tvoja seka :)) :** <333 [ tinky | 01.02.2010 u 22:06:45 ]
stvarno se trudiš, bravo :)) [ zauzeti | 03.02.2010 u 10:47:07 ]